Nije sramota odustati od nekoga tko te ne poštuje. Niti se okrenuti na drugu stranu i potražiti nekoga u čijoj ćeš se blizini lijepo osjećati. Sramota je povrjeđivati sebe kada si nakon mnogo puta vidio da tu nema ništa. Život uvijek može početi ispočetka. Pitanje je samo jesi li ti spreman dati sebi novu šansu. Da izabereš drugačije misli. Osjećaje. Ljude. A oprost će doći kada za to dođe vrijeme. Jer ako si u potrazi za svojim mirom, tvoj mir će te prije ili kasnije naći.

Uvijek misliš da neke stvari ne možeš izdržati, a onda izdržiš. I izdržiš još mnogo gore. Iz dana u dan. I tako shvatiš da mnoge stvari ne biraš, niti te itko pita što ćeš. Dođeš samo u pat poziciju da ih podneseš. I s vremenom dođeš do trenutka kada se priupitaš: Hoćeš li se boriti ili pustiti stvari da se događaju tako kako se događaju. A onda podigneš glavu i kažeš sebi: Drugog puta nema. Ovo malo života nije ti dano da se skrivaš, zaklanjaš i bježiš. Već da živiš.

Navikni se, da će, kako rastu godine, rasti i tvoje suze, razočarenja i povrede. Navikni se da će se množiti tvoje odluke da odustaneš što više budeš doživljavao besmislenost nekih stvari i zlobu nekih ljudi. Ali nemoj u međuvremenu prestati živjeti, nemoj prestati sanjati, vjerovati da ipak može biti bolje. A kada ti dođe najteže ne zaboravi pogledati gore i podsjetiti sebe da je to život, da drugoga nemaš i da će na kraju sve opet biti onako kako treba da bude. I ispočetka živiš.