Što mi godine više prolaze želim sve manje imati vremena za nevažne stvari, piše Mario Žuvela.
Što više prolaze godine želim sve manje vremena imati za nevažne stvari. Sve manje se obazirati na nepotrebna prepucavanja i svađe. A sve više čuvati svoj unutarnji mir.
Sve manje dopuštam da me vrijeđaju tuđe uvrede, jednostavno se distanciram od njih. Shvaćam koliko je dragocjeno ne razmišljati o uzvraćanju.
Osvetama. Spletkarenju. A vrijeme provoditi s ljudima koje voliš i koji tebe vole, osjećajući koliki je to luksuz.
Što više prolaze godine sve manje dajem važnosti užurbanosti ovoga svijeta. Ne dam da mi nabija stres.
Shvaćam da ništa nije toliko hitno. I da je sve odgodivo. I da se ništa ne mora – osim umrijeti. Sve više sam u potrazi za ljudima koji su mi slični. A sve manje gledam na one koji se drže visoko i u čijem sam društvu nekoć želio biti i sve za njega dao.
Sada više ne dam da mi očekivanja drugih iznerede moj život. Živim ga kako znam i umijem.
