Jedan dan nakon Nove godine stižu strašne vijesti iz Crne Gore nakon Zagreba, Beograda i drugih gradova. Što se to događa s nama? Kamo to ide ovaj svijet?  Na jednu radost dođe deset tuga.

Tako je kratak život. Kažu da nam život uvijek daje novu šansu koja se zove sutra. Svi bismo htjeli da nam život poklanja garanciju sigurnosti, no,  nažalost, život daje mnogo više neizvjesnosti, boli, straha od toga što nosi to sutra.

Tisuće je to pitanja koja uvijek ostanu bez odgovora. Zašto mržnja uvijek sve pokvari? Zavist. Pohlepa. Ljubomora. Nepravda. Zlo. Čemu sve to?

Jutro će sutra ponovno svanuti. 

Neki ljudi neće doživjeti to jutro. Neće dobiti mogućnost ponovno sanjati. Osjećati. Voljeti. Živjeti. Trebalo bi jednom resetirati ovaj svijet, makar svatko od nas samoga sebe resetirao. Kada bismo se barem jednom mogli probuditi u nekom drugačijem svijetu. Upitajmo se – možemo li promijeniti ovaj svijet u nama? Sigurno da možemo. Samo kako? Nekako je sve ovo previše tužno i bolno, ali nada nikada ne smije umrijeti.

Znam da dobrih ljudi i dalje ima. Svjetla na kraju tunela ipak ima.