Uvijek razmišljam o onoj malo crtici. Koja stoji uklesana na grobu između dvije godine. Rođenja i smrti. Stoji ta mala crtica na svakom nadgrobnom spomeniku kao cijeli nečiji život. Između rođenja i smrti. Svi uspjesi i neuspjesi. Sve pobjede i porazi. Strahovi, sumnje, nedostajanja, ali i radosti, ljubavi, oduševljenja. Sve ono lijepo što je osoba prošla, ali i ono bolno. Teško. Tužno i čega se ne želi ni spominjati.
Stoji ta mala crtica kao cijeli život.
Onda se pitam koliko se brinem zbog nekih nevažnih stvari. Ljudi. Iskustava. Zbog toga kako me tko pogledao i što mi je tko rekao. Jednom će i naš život stati u tu crticu. Ali, prije nego se to dogodi potrudi se da to bude život vrijedan življenja. Da ne odustaneš prije kraja i živiš svaki dan svoga života. Mala, a velika stvar. Jedna crtica, a cijeli naš život.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
