Svi mi imamo neke bitke za koje drugi ne znaju.
Zbog njih smo možda za nekoga hladni, drski, bezobrazni, divlji. Ili tko zna kakvi. Dok unutar nas sve gori, pa zbog toga nismo svoji.
Željeli bismo da je drukčije, a nije. Jedno je sigurno. Uvijek trebaš neku osobu. Da joj kažeš gdje te boli. Što te smeta. Tko te povrijedio, s čime se ne možeš pomiriti i da ti je više dosta svega. A kad to kažeš, onda se makar na trenutak malo stvari smire.
Strašno je kada se izgubi jedan ljudski život. Na bilo koji način. Kad jedno srce prestane kucati. Kad za jednu obitelj više nikada ništa ne bude isto. Jedno je sigurno. Puno je na ovom svijetu ranjenih, živih, a iznutra već umrtvih.
Onih koji plaču kad ih nitko ne gleda. Čije su rane velike i duboke. Samo ih treba utješiti i Ti da budeš njihov melem.
Ne netko drugi, jer i o tebi ovisi budućnost ovog svijeta.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
