Neka smo mi okruženi ljudima koji znaju koliko vrijedimo. Za sve ostalo je lakše. I da nam nedostaju neke stvari i da nisu najbolja vremena, lako ćemo mi za to. Lako ćemo mi i za to što ponekad nismo ni u što sigurni i što nam je teško. Lako ćemo mi i za to što smo ponekad umorni, obeshrabreni i nesretni. Tijelo će se odmoriti, a duša će povratiti snagu. I opet ćemo dalje. Kroz život. Onakvi kakvi smo i bili.
Sve ćemo mi preživjeti. Preživjet ćemo i ljude koji su nas povrijedili. I ljude koji su nas ignorirali, pa čak i ljude koji za nas nisu imali vremena kada smo mi za njih imali. Preživjeli smo mnoge oluje i nevremena i gledali više puta kako se naš svijet raspada i kako nastaje neki novi. Sve smo mi preživjeli kroz ove godine samoće, tuge i neimaštine. Sve smo preživjeli i sve ćemo preživjeti, samo neka smo okruženi ljudima koji znaju koliko vrijedimo.
Kakvu god bol prošao, kakvo god razočarenje doživio, kakvu god izdaju prošao – oporavit ćeš se. Ali jedno je sigurno. Nećeš više biti isti. Nikada. Svijet će se nastaviti svojim tijekom ali za tebe će sve biti drugačije. Posljedice će ostati. Gubitak vjere u ljude. Manjak samopouzdanja. Ali vidjet ćeš, naći će se opet netko tko će ti dati pažnju, vratiti poštovanje, pokazati da nisu svi ljudi isti. Ali sve ćeš to ovaj put gledati s neke distance.
Oporavit ćeš se. Stvarno hoćeš. Ali ćeš puno više cijeniti tišinu. I samoću. I ljude koji ne govore puno. I ne miješaju se u tuđe stvari. I bit ćeš svjestan da si uvijek na samo jedan korak od nove povrede, nove nepravde, nove boli. Ali ćeš reći sebi: I to ću preživjeti. Jer si prošao i gore stvari. I upoznao pravo lice ljudi. I bit će ti jasno da je svaki kraj jedan novi početak. I da, kada se čini da se jedan tvoj svijet raspada, u isto vrijeme jedan tvoj novi svijet počinje ispočetka.
Nije život jedan bajni roman. Svako jutro to vidiš. Bole te neke stvari. Stežu neke kočnice. Ograničavaju neka uvjerenja. Sputavaju neki ljudi. A ti se između svega toga trudiš živjeti najbolje što možeš. I padaš i ponovno se dižeš. Znaš da nema ništa od toga da ostaneš na mjestu i žališ se. Zagrliš svoje nemire i nesigurnosti te pođeš dalje. U neku neizvjesnost.
Tražeći istinu. Tražeći smisao. Tražeći jedan komad mira. Na kraju se sve svede na to da odlučiš za što ćeš danas imati vremena. Za koga. A kome ćeš reći „ne“. Nije lista prioriteta mala stvar. To je cijeli tvoj život u malom. Nekada je bolje ne kopati po pogreškama koje si jučer počinio. Stvarima koje su loše prošle. Zaplest ćeš se. A ne treba ti to. Samo izvuci lekciju i pođi dalje. A kad ti dođe teško, povuci se i zaplači negdje na miru. Isplači svoju bol, obriši suze. I nastavi dalje. Nije život jedan bajni roman. Ali istina ima i mnogo lijepih stvari.
Svako jutro postaje samo jedna stvar bitna. Naučiti koje stvari ignorirati, a kojima pridati pažnju. Gdje ostaviti srce, a gdje okrenuti leđa. I pustiti da se smire drugi glasovi. Onoga što su ti govorili da se mora i onih koji su o tvom životu znali bolje nego ti. Dopusti sebi trenutak da ostaneš sam, da ti život sam priđe. I da nešto kaže tvom srcu. Samo osluškuj. Jer najbolje dolazi tek onda kad ti odustaneš od svih potraga.
Svako jutro imaš jedan jedinstven susret koji se više nikada neće ponoviti, susret sa samim sobom. Da raščistiš stvari i pometeš ispod tepiha sve one osjećaje koje si tamo gurao. Da zacijeliš. Znaj da i najslomljeniji uvijek možete ustati i krenuti dalje. I ne treba mu puno. Jer nitko te kao život tako ne nauči da se boriš sam. Da ideš naprijed sam. Kako god bilo, šteta bi bilo ne zaljubiti se u ljepotu svijeta pred sobom.
Dragi naši prijatelji,
Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.




