Ima onaj jedan teški osjećaj koji se nekad navečer javi. Osjećaj da propuštaš život. Da se sve važno događa negdje daleko od tebe. I da si ti na nekoj periferiji svijeta. Događanja. Ljudi. I da je svima drugima bolje nego tebi. Ima onaj jedan osjećaj da nikome nisi važan. I da tvoj život ne vrijedi puno. Zbog ljudi koji su ti učinili sve i svašta. Ali zapamti, varljiv je to osjećaj. I ne daj mu da te obuzme. Pogotovo ne navečer kad ostaneš sam.
Možda se radi samo o lošem danu. Nedostatku pažnje. Manjku poštovanja. Ljubavi. Možda se radi o nekom zanemarivanju, odbacivanju. Ljudi koji su ti bili dužni dati nešto što trebaš, a nisu to učinili. Proći će taj osjećaj jako brzo. Kad sebi dadeš malo nježnosti. I prisjetiš se svih onih malih pobjeda. I ljudi koji su te hrabrili. I tada samo stavi ruku na srce, duboko udahni i reci: „Izdržao si i teže stvari. Izdržat ćeš i ovu.“
Ne treba se bojati puno stvari. Samo neproživljenoga života. I navike da na sve što ti život ponudi samo kažeš „sutra ću“. Tko ti garantira da ćeš imati to „sutra“? Možda te sutra bude nešto boljelo ili se prilika ne ponovi. Težak je taj neproživljeni život. I svakog dana se sve više nadvija nad nama ako govorimo „bit će vremena“. Neće biti vremena za izlazak, šetnju, uživanje u prirodi, razgovor s dragom osobom. Promatranje izlaska i zalaska sunca. Ako ga ne nađeš sada.
Nitko ti jednoga dana neće moći nadoknaditi vrijeme koje nisi živio. Već samo čekao da prođe. Kao da smo tu samo da odradimo neki zadatak. Nemoj ubrzavati djetinjstvo. Ničije. Ni mladost. Niti zrele godine. Svaki trenutak je važan. Dragocjen. I lijep. I uživaj u njemu na način koji te najviše ispunja. Ima toliko stvari koje treba vidjeti. Osjetiti. Doživjeti. I ne preskači ništa s te liste. Umijeće je živjeti dan za danom. Ništa ne preskakati. Punim plućima ići naprijed.
Treba živjeti od stvari koje vraćaju mir. S ljudima koji pamte sitnice. S pogledom okrenutim prema naprijed. Treba živjeti za duge šetnje. Razgovore koje ispunjaju. I ljude koji pokazuju osjećaje. Treba živjeti i sa srećom i tugom. Jer jedna i druga su jednaki dio života i brzo se promijene. Treba živjeti da ono što si rekao da ti je u životu najvažnije, doista ti i bude na pravom mjestu, a ne kada pozavršavaš sve poslove i kada više nemaš snage ni za što drugo.
Treba živjeti kao djeca nakon svađe. Ne prođe ni par minuta, a da se već ne pomire. Ne gledaju tko je u pravu, a tko u krivu. Jer im je sreća važnija od toga. Treba živjeti tako da ti je svejedno da li te ljudi hvale ili kude. Shvaćaš da ne živiš od njihova mišljenja. I da je tvoj mir važniji od neke trenutne euforije koja će do kraja dana splasnuti. Treba živjeti da odustaneš od stvari koje nemaju smisla. I ljudi koji čine da se osjećaš manje vrijednim. Treba živjeti svaki dan kao da ti je posljednji.
Dragi naši prijatelji,
Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla. Hvala vam od srca što ste uz nas. Vaša podrška nam puno znači. I mi smo svim srcem uz vas.
