Težak je osjećaj razočaranja. S bilo koje strane. Zapravo, to je onaj svijet u kojem nekoga prekrižiš. Precrtaš ili netko prekriži tebe.  Više nema povratka natrag. Nikada. Nikako, jer kad je tuga – ona prođe. Prije ili kasnije. Kad je ljutnja i ona prođe.

Opet si kao onaj stari. Istina, pomalo načet, ali kada je razočaranje, to onda ostaje. Ne prolazi. Razočaranje je zapravo ona točka s koje više nema povratka.

Brzo prepoznaš razočaranu osobu. Nema više sjaja u njenim očima. Ne priča joj se. Zoveš je, a nema volje pričati ti o tome što joj se dogodilo. U nekoga se razočarala. Kao da čovjek ne stari s godinama. Ostari preko noći. Ostari s razočaranjima i živi dalje.

Zapravo više to izgleda kao neko životarenje. Teško je više upaliti bilo kakvo svjetlo nade. A, trebalo bi, jer nema smisla ubijati se zbog nečega što je netko drugi napravio. Zbilja, nema smisla.

Svakog dana zapamti pravilo broj jedan: Ne popravljaj nepopravljivo! Ono što je otišlo – otišlo je. Za neke stvari jednostavno treba zatvoriti vrata, jer dajući novu prigodu pokazuješ da ne razumiješ život. Ni sebe. Priča kada je jednom završena, onda je završena. Sve ostalo su igrice. Uznemiravanja. Ne možeš započeti čitati novo poglavlje života ako si stalno na nekom starom. Nije problem novu stranicu okrenuti.

Najgore što danas možeš napraviti je sažalijevati sebe. Ne čini to sebi! Obriši suze. Otvori ruke i kreni naprijed. Ne gubi energiju na stvari koje ne možeš kontrolirati. Vrijeme, okolnosti i drugi ljudi nisu tvoj izazov. Tvoj izazov je da ti danas budeš bolji čovjek. Da naučiš uživati u životu kojeg imaš. 

Shvatit ćeš da ti može biti lijepo s malo stvari. Možda ćeš usput danas dobiti i izgubiti mnoge stvari, samo se potrudi da mir ne izgubiš. Za sve ostalo ćeš lako…