Teška su vremena za ljude koji žive s dušom. Ljude koji na sebi imaju samo jedno lice. Ljude koji se ne pretvaraju, dodvoravaju i ulizuju. Teška su vremena za ljude koji se drže svoje riječi. Oni ovdje najviše pate, stradaju, gube.

Oni ovom svijetu uvijek daju još jednu šansu, ali na kraju najviše izgube upravo oni. Ti ljudi su odraz neba na zemlji, pogled u jedan bolji svijet. Ti ljudi su jedini razlog zbog kojeg još sunce izlazi svakog dana.

Teška su vremena za one koji iskreno vole, ljude koji još imaju dječju vjeru i na njih se uvijek možeš osloniti. Njih se na kraju najviše iskoristi, upotrijebi i odbaci. Nema ovaj svijet milosti za takve, jer oni ovdje daju pa makar im to bilo zadnje što imaju. Ali ovaj svijet im nije ni do koljena i jednoga dana kada takve izgubi, tek će tada razumjeti koga je imao, a nije znao cijeniti. Teška su vremena za ljude koji žive s dušom.

Možda smo generacija koja ne umije uspostaviti zdrave odnose s drugima. Generacija koja dopušta da te granice uvijek netko prekorači, a onda kad se to dogodi bježi u svoju samoću i plače nad svojim ranama. Nije lako živjeti život danas kada nikoga ne zanima što doista misliš i kako se osjećaš i kada će drugi samo glumiti da su te saslušali, okrenuti se i otići. Nije niti malo lako.

Možda smo mi generacija koja se umorila od života i prije nego što je počela živjeti.