Pola života činimo jedno te isto. Tražimo flaster za svoje rane, ali ne i za one koje se vide i iz kojih teće krv.

Tražimo flaster za rane koje su nevidljive. a bole jače nego ove druge. Netko taj flaster traži u samoći. Netko s drugom osobom. Netko sklopi ruke u molitvu.

Svi činimo isto. Tražimo flaster i nadamo se da će rana što prije zacijeliti. Kad pogledamo natrag vidimo da je vrijeme prošlo, ali ne i rana. Ljudi kažu: Nastavi živjeti kao da ništa nije bilo.

Kako to učiniti kada boli. Kad ostaneš sam u mraku svoje sobe ili kad moraš proći ulicom gdje su se teške stvari dogodile. Svakako nemoj sebe još više povrjeđivati. Ostani miran koliko možeš.

Danas ćeš moći manje, sutra više, a onda obrnuto. Svakako samo nastavi živjeti – Ići svojim putom. Život će valjda jednoga dana donijeti neki ljepši i lakši dan.