Volio bih da sam imao više ljudi koji su me pitali: “Jesi li dobro? Treba li ti što?” Da sam više išao putevima na kojima je sjajila duša. I da sam prije odustao od bitaka koje nisu imale smisla. Sada mi je jasna jedna činjenica. Nikada nije bila stvar u tome što se oko mene događa. Već kako sam se ja nosio s time. Smanjio sam krug bitaka. Sada život shvaćam kao jedno putovanje. Ništa više. Ništa manje od toga.

Jedno je sigurno. Nikada nećeš valjati ljudima koji s tobom ne mogu kako hoće. I onda ćeš vagati. Koliko im popuštati? Koliko se dodvoravati? Koliko spuštati kriterije? Zaustavi se odmah. Nemoj ulaziti u tu ludu igru, jer ta igra nikada ne završi dobro ni za koga. Kad jednom dođeš sebi i shvatiš da to nema smisla, onda prestaneš plesati kako oni sviraju, postat ćeš za njih najgora osoba na svijetu. Nemoj to sebi priuštiti!

Traže ljudi od tebe sve one dobre strane, ali kad si iskren i otvoren – opet ne valjaš ljudima. Boje se ljudi istine. Boje se ljudi otvorenosti, jer su naučili živjeti s maskom na licu i rukama u rukavicama. Gluma je svuda oko nas. Negdje više, negdje manje. Negdje s više profesionalnosti, negdje s više amaterizma. Kako god bilo – uvijek ostani svoj. Brani svoj stav i čuvaj svoje osjećaje, jer nikada nećeš valjati ljudima koji s tobom ne mogu kako hoće.