Nikada nećeš moći izbjeći sav stres. Ni udarce života. I ne pokušavaj! Pobjeći će autobus. Ljudi će ti reći svakakve stvari. I puno puta okrenuti leđa. Ni posao neće uvijek cvjetati. Odnosi još manje. I ponekad nećeš ni sa sobom moći izaći na kraj. Ali prihvati. Ne opiri se. I u dozi neizvjesnosti može čudo nastati. I nekada se na tim krivim putevima dese neke zbilja lijepe stvari. I upoznaš mnoge divne ljude.
Mala doza stresa može dobro doći. Razdrmati tvoj ustajali svijet. I usput ti donijeti nešto što nikada nisi ni mogao zamisliti kao dio svog života. Što god bilo, ne diži nepotrebne drame! Samo diši! Vrati osmijeh i tjeraj svoju priču. Život nekad svoju pravu ljepotu pokaže i za olujnih dana. A divnih stvari uvijek će biti dovoljno za sve. Samo se ne živciraj. Jer svaki teški komad puta, znak je da iza njega dolazi jedan lijepi komad. Krojen baš po mjeri tvoje duše.
Jednom treba skupiti hrabrosti i konačno napraviti to. Pustiti sve ono što ne možeš promijeniti. Ljude. Stvari. Prošlost. Iskustva. Sve ostaviti. Bez okretanja. Bez davanja nove šanse. Bez riječi „a možda je moglo biti“. Nije moglo biti. Nije najbolji početak kad tisućiti put ispočetka radiš neku stvar. Najbolji je početak kad shvatiš koje stvari imaju smisla, a koje nemaju smisla. I onda jednom zauvijek prekrižiš sve ono što je besmisleno.
Zamisli koliki se prostor mogućnosti tada otvara u tvom životu. Za nešto novo. Lijepo. Vrijedno. Živiš svoju slobodu ispočetka. Nema više gubljenja energije u prazno. Niti onih suludih bitaka koje nikuda ne vode. Napravi jednom i listu stvari od kojih trebaš odustati. A onda učini rez. Ostaje ti samo tvoj život i tvoji izbori. Ostaje ti put u stvarnost koja obećava. Neko bolje sutra. Samo trebaš skupiti hrabrosti i pustiti sve ono što ne možeš promijeniti.
Život se nakon nekog vremena mijenja. Drastično. Ne pristaješ više na sve. Ne pristaješ više s bilo kim. I kako se kome prohtije. Sada biraš. Probireš. Svoje vrijeme. Svoje ljude. Svoje načine. Shvatio si koliko je ludo bilo puštanje svakoga tko ti se približio u svoj unutarnji svijet. Jer, priznaj, bili su tu i oni koji to jesu i oni koji to nisu zaslužili. A na kraju su se oni koji vrijede pokupili prvi i otišli. Jer nisu mogli sa svima. Jer su vidjeli da to nema smisla.
Treba se jednom riješiti svega što ti ne služi. Što te opterećuje. Što ti uzima mir. Treba jednom i nekim ljudima vrata pokazati. Promijeniti stvari na granicama svoga svijeta, da svijet ne promijeni tebe. I priznati istinu. S nekim ti je dobro. S nekim nije. S nekim dišeš. Neki te guše. A onda posložiti stvari. Napraviti izbore. I krenuti ispočetka. Tvoj mali svijet može biti bolji. I malo treba. Samo da shvatiš što zaslužuješ. A što ne.
