U najtežim trenucima svoga života bit ćeš sam. Sam samcat.  To je neosporna činjenica. Ali, to ne znači da sam sebe ponekad ne možeš ohrabriti, priupitati „kako si“ i sebi onako nježno reći „bit ću uz tebe“.

Dati neki mali znak pažnje. Onako suptilno. S mnogo blagosti i topline. 

Nemoj se zavaravati misleći da će broj ljudi uz tebe biti isti kada je sve lijepo i kada zagusti. Ljudi su takvi. Uglavnom misle na sebe i ništa nije za čuditi se.

U najtežim trenucima svoga života nemoj zaboraviti na svoje snove. Gledati naprijed. Jedna je stvar jasna. Niti jedna bitka se ne bi trebala predati kada je teška, već kada nema smisla. 

Ako znaš da tvoja borba ima smisla, samo stisni zube, stisni šake i nastavi. Taj osjećaj nemoći proći će. Uvijek prođe i ponekad sve što trebaš je izdržati ga. Onako junački. Čekati da se oblaci raziđu i da ponovno kažeš: Moj se život opet nastavlja.