To je neosporna činjenica, ali to ne znači da sam sebe ponekad ne možeš ohrabriti, priupitati se „kako si“ i sebi onako nježno reći „bit ću uvijek tu uz tebe“. Budi samome sebi najbolji prijatelj. Pokloni sebi lijepe trenutke koji te vesele. Reci sebi pokoju lijepu riječ. Pohvali se, potapši se po ramenu, zagrli cijelog sebe, pogledaj se ogledalo i reci sebi – volim te najviše na svijetu. Sjeti se svih svojih dosadašnjih uspjeha i koliko si toga do sada u životu postigao. Imaš se čime ponositi. Cijeni svoje uspjehe i sebe! Sjeti se svih svojih dobrih djela i budi sretan zbog svakog od njih, budi sretan zbog svakog osmijeha kojega si stavio na nečije lice.

Zar je ljudima tako teško dati neki mali znak pažnje drugome čovjeku? Zar su ljudi toliko otupjeli? Zar je tako teško onako suptilno pokazati nekome da ga volimo, pokazati mu našu pažnju, iznenaditi ga lijepom gestom s mnogo ljubavi, blagosti i topline. Lijepe riječe i lijepe geste iscjeljuju nas.

Nemoj se zavaravati misleći da će broj ljudi uz tebe biti isti kao kada je sve lijepo i onda kada zagusti. Ljudi su takvi. Neće ih biti tu kada ih budeš trebao. No, ne plači zbog toga, već neka te to ohrabri da budeš još jači, znajući da će doći dan kada će ti isti ljudi ponovno trebati tebe. Ljudi su jednostavno takvi. Uglavnom misle na sebe i ništa nije za čuditi se. Kada je teško, čovjek je u pravilu sam, uz rijetke iznimke.

Stoga niti u najtežim trenucima svoga života nemoj zaboraviti na svoje snove. Nastavi sanjati i onda kada je najteže. Gledaj prema naprijed i vjeruj u bolje dane. Jedna je stvar jasna. Niti jedna bitka se ne bi trebala predati kada je teška. Ako znaš da tvoja borba ima smisla, samo stisni zube, stisni šake i nastavi se boriti, nemoj stati.

A taj osjećaj nemoći koji možda osjećaš, proći će. Uvijek prođe, znaj. Ponekad je sve što trebaš – izdržati i čekati da taj neugodan osjećaj nemoći prođe. Onako junački izdržati to teško razdoblje. Čekati da se oblaci raziđu, da se vrati tvoja neviđena snaga i da ponovno kažeš: Moj se život opet nastavlja. Predamnom su sretni dani…