Velika je stvar kad ljudi zovu i pitaju na koji način mogu pomoći. Znak je to da još ima duše u njima. Jer kad je borba za svaku kuću, za svaki pedalj zemlje, onda znaš kako je. Ali jak je čovjek. Preživjet će sve. I požar. I druge prirodne nepogode.

Pa čak i one ljude u svom životu koji su uvijek sa smiješkom na licu, a potajno uživaju kada mu se nešto loše dogodi. Žilav je čovjek. Borac – kad imam za koga.

Ima ljudi koji kažu: Ovo je kazna. Ali ovo je poziv na rast koji smo zaboravili. Poziv na malo više empatije. Razumijevanja. Blizine. Jer nije najvažnije pitanje: Zašto se ovo dogodilo? Najvažnije pitanje je hoćemo li nakon ovoga biti malo više ljudi.

Jer nikada ne znamo kome slijedećem zvono zvoni. Postoje stvari koje su mnogo veće od nas. Ali ispružiti ruku čovjeku u nevolji – nešto je najveće.