Prestani juriti događaje! Prestani juriti iskustva! Prestani juriti ljude! Dopusti sebi da se odmakneš od svega. I staneš. Tamo negdje sa strane. Gdje je puno mira. I tišine. I sačekaš dušu koju si izgubio jer si uvijek nečiju tuđu želio očarati. Jer si uvijek nekog drugog želio oduševiti. Na kraju shvaćajući da si samo sebe u svemu izgubio. Možeš li olovku života ponovno vratiti u svoju ruke? I ponovno započeti sam svoj život zapisivati?
Svi mi imamo jedan te isti problem. Nismo tamo gdje je naše tijelo. Mislima smo uvijek negdje drugdje. Gdje mislimo da je bolje. Ljepše. A nije. Bez plamena u očima. I žara u grudima. A sve je tako jednostavno. Samo treba voljeti. Osjećati. I biti tamo gdje jesi. Sanjati pomalo otvorenih očiju. I ići tamo gdje te srce vuče. Prestati juriti događaje. Prestati juriti iskustva. Prestati juriti ljude. I živjeti tih i jednostavan život. Sada i ovdje.
Kad vidiš da ti nestaje snage, nakon ljudi koji su te povrijedili, odnosa koji nisu uspjeli, prilika koje su ti pobjegle – ne donosi odmah neke konačne odluke. Daj malo vremena sebi! I svojoj duši da dođe k sebi! Da se oporaviš od svih onih koji su bili fini prema tebi, a zapravo su ti nož u leđa zabadali. Kad se srce razbije u tisuće komada, shvati da tada svijet ne prestaje. Samo se one bitne stvari tvoga života preslažu na jedan drugačiji način.
Nemoj da se razočaraš kad je previše izgubljenih bitaka iza tebe. I najveći borci su ih imali. I plakali kada nitko nije gledao. I mislili da nikada neće izaći svjetlo na kraju tunela. No izišlo je. A u tim teškim trenucima samo se ostani držati onih koji te vole i na koje možeš računati. I vidjet ćeš. Pokrpat će netko tvoju prazninu. Ponovno probuditi tvoje nade. I bit ćeš kao nov. Spreman za novo poglavlje priče svoga života. Čisto. Novo. Neponovljivo.
