Sve ima svoje razloge i vrijeme. Za mnoge stvari zbog kojih sam nekada brinuo, shvatio sam kasnije da sam potpuno bezveze brinuo i opirao se trenutnim okolnostima. Svojom brigom činio sam samo da stvari zbog kojih brinem budu još gore. Jer, ono čemu se opiremo biva snažnije i jače, a mi slabimo. Samo treba smoći snage i pustiti da sve ide svojim tokom. Pustiti ljude. Stvari. Iskustva. Ako su neki ljudi otišli iz našega života, to znači da je njihova trenutna epizoda u našem životu ispunila ono što je trebalo ispuniti. Neki su ljudi prolaznici kroz naše živote, a neki su tu trajno.
Ima borbi koje mogu završiti pobjedom, samo ako ih predaš. Okreneš se i odeš. Jer nemaju smisla. I nisu vrijedne niti tvog vremena niti tvoje energije. Velika je stvar imati svoj mir. Ne činiti od svojih dana predstavu za druge ljude. U raskoraku između tijela i duše treba pričekati svoju dušu. I zacijeliti rane koje su ti ostavile utrke za ljudima koji te nisu znali cijeniti. Lijepo je imati stil života u kojem nikome ništa ne dokazuješ. Nikome se ne opravdavaš. Živiš onako kako ti želiš. Jednostavno i mirno. Vjerujući da bolji dani dolaze.
Zapamti jedno pravilo. Njeguj odnose u kojima si poštovan. U kojima će ti netko pokazati da vrijediš. Koliko si puta s dna podigao ljude koji su te poslije samo odgurnuli i odbacili? Koliko si puta imao lijepe riječi za neke ljude koji ti se kasnije nisu znali ni javiti? I okretali su glavu od tebe kada više nisu imali nikakve koristi od tebe. A ti si im opet sve oprostio i pružio im ruku i davao im osmijeh, jer je to u tebi, jer si jednostavno takav čovjek. Jer si čovjek koji u svakom čovjeku gleda prije svega ljudsko lice dajući mu šansu da doista i bude čovjek. Ti si čovjek koji nije u odnosima s drugim ljudima tražio nikakve interese, ni povrate usluga koje si nesebično činio ljudima. Nikada ništa nisi tražio za sebe. Stavljao si druge ljude ispred sebe, na prvo mjesto, a tek onda iza njih sebe. Divno je biti čovjek, a također je divno znati da su oko tebe pravi ljudi i da se daješ dobrim ljudima koji će znati pokazati zahvalnost prema tebi. Davao si i davao sebe drugima. Neumorno.
A, onda si se umorio od tolikog davanja sebe drugima. Jer je tvoj unutarnji izvor presahnuo. Jer si idući prema drugima stotinu koraka shvatio da oni prema tebi nisu učinili niti jedan. No, takav je život. Netko uvijek više daje, a netko više prima. Kasnije se uloge zamijene. Ali ne možeš zauvijek tako. Iscrpit će te to. Uništiti te. Ogoliti. A onda nećeš imati nikoga tko će ti ruku ispružiti. Stani malo. Razmisli malo…
I pogledaj na sebe. Potreban si i sebi, zar ne? Poštuj druge ljude i njeguj odnose u kojima si poštovan. Izmjena energije međusobnog poštovanja napojit će sve nas i ohrabriti nas za nove životne pobjede. Dosta je bilo poraza i neiskrenih odnosa s krivim ljudima. Dosta je bilo grubih životnih lekcija. Od njih smo već naučili sve što smo trebali naučiti. Umorili smo se od njih. Sada smo spremni samo na lekcije o ljepoti života, jer nemamo više vremena ni za brige ni za negativnosti, iako se one svakodnevno pokušavaju ušuljati u naše živote. Recite im da vam ne trebaju na vašem putu i da ste od njih već odavno sve naučili.
