U teškim danima život nekada ispriča najljepše priče. Pravo je čudo kako su majka iz Venezuele i njeno troje djece živi spašeni nakon što su 11 dana proveli zarobljeni ispod ruševina. Majka je djecu dojila, tješila i hrabrila sve dok spasioci nisu stigli.
Ima tih priča koje ćemo uvijek pričati, jer je u njima bilo nade i vjere da ne završava uvijek sve mrakom. Da je dobro dok se imamo za koga boriti.
Zaboravljamo kolika je vrijednost jednog života. Jednog para malih ručica. Osmijeha koji dolazi nakon velika poraza. Puno toga zaboravljamo, ali ne zaboravljamo se nadmetati tko je veći. Važniji. Bogatiji. Koliko smo puta rekli da je život dar, ali za ništa kada ga opet ne cijenimo dovoljno. Ponekad nas jedna mala duša podsjeti da smo se pogubili i da je potrebno da se vratimo sebi i drugima.
Da opet budemo ljudi.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
