Ima jedna istina o ljudima koji dugo trpe. Najednom naglo puknu. Pitaš se što se dogodilo. Zašto ga je slomila jedna sitnica. Ali, ta je sitnica došla nakon milijun drugih sitnica. Nepoštovanja. Ignoriranja. Podcjenjivanja. Podmetanja. Omalovažavanja. Sve je držao u sebi i nije se ničemu suprotstavljao, jer je vidio da može podnijeti. Ne samo jedan udarac. Nego deset. Stotinu. Tisuću udaraca od kojih ga je onaj posljednji slomio.

Zapamti jednu stvar. Reci ako ti nešto smeta. Reci na lijepi način. Reci što misliš i osjećaš. Ako se naljute zbog tvoga stava i zbog tvojih osjećaja onda je bolje da ta agonija odmah prestane nego da je odgađaš unedogled. Misleći da će se s vremenom sve riješiti i da će sve doći na svoje. Neće, jer problem pometen ispod tepiha ne prestaje,  i dalje je tu.