Nije čudno da puca samopoštovanje kada nas ljudi izdaju. Povrijede. Okrenu glavu od nas. Nije čudno da imamo osjećaj da su se sve stanice našeg tijela razdvojile i da se na dijelove raspadamo.

Da smo živi, a zapravo nismo više živi. Zapravo bilo bi čudno da na jednak način gledamo sebe. Fascinantno je koliko smo vjerovali nekome tko je običan i tko nimalo nije zaslužio to povjerenje.

Treba prestati zadržavati u svom životu ljude koji se nećkaju.

Na prvi znak želje da neka osoba ode, treba je pustiti i reći: Hoćeš li i ti otići?

Vidjet ćeš, otvorit će se prostor za nove ljude. Nove stvari. Nova iskustva. Pogledaj malo oko sebe. Neki su te ljudi pustili u svoju bol. Cijeni te ljude. Čuvaj to mjesto. Velika je to stvar.

Ostalima poželi sretan put. Na kraju sve opet izađe na dobro. Netko ode, netko dođe.