Kao jedan osjećaj potrošenosti. Praznine. Nemaš što ljudima reći. Ali, nije to ni ona mudra šutnja. Dođe trenutak kad su tvoje baterije prazne i kada bi najradije da te nitko ne dira. Nitko ne pita. To je trenutak kada dolaziš sebi. Nakon onih beskrajnih pokušaja sviđanja, dodvoravanja, opravdavanja, dokazivanja dugima. Svega onoga što život nije.

Ostavi se toga što prije. Samo će te frustrirati. Zaslužio si život pun poštovanja, lijepih osjećaja. Ljudi koji te podržavaju. Ne traži sebe tamo gdje sebe ne možeš naći. Gdje su ti ostavljane samo mrvice. Preispitaj bitke koje si odlučio dobiti i vidjet ćeš da većina nije tvoja. Nije vrijeme da svakome budeš sve, vrijeme je da zaliječiš malo svoju dušu. Osluhneš glas svoje intuicije i započneš ispočetka. Daleko od svega, daleko od svih.