Svaki dan reci sebi: „Proći će ovo“. Reci i kad ti je lijepo. I kad ti je teško. Reci to da naučiš cijeniti ono što imaš. Da ne uzimaš život zdravo za gotovo. I da shvatiš da zahvala nije samo za neke rijetke trenutke. Posebne. Značajne. Jer zahvaliti možeš uvijek. I za sve. Za svaku sitnicu. Jer ona ni u kojem slučaju to nije. A kad ti je teško stisni zube. Stisni srce. Sve stisni u dnu svoga bića i budi svjestan da loši dani prolaze.

Razumjet ćeš što je prava magija života kada počneš cijeniti svaki dan. I kad prestaneš stalno podsjećati sebe da ti svijet nešto duguje. A osim toga shvatiš da danas nije bitno da nekome pokažeš da si bio u pravu. Neće ti to sutra ništa značiti. Dokaži samo sebi da si živio. Volio. Osjećao. I ništa više. Puno je puteva pred tobom u životu. I neće srce na svakog od njih. Ali koji god izabrao jedne se stvari uvijek sjeti: „Proći će i ovo“.

 Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš. Planovi propadnu, ljudi se raziđu, a ti ostaješ sam. Od snova koje si nekoć imao gledaš samo jedan blijedi trag. I kažeš: Moglo je biti. I pitaš se koliko čovjek može izdržati, a ne zaplakati. No postoji ono jedno mjesto u tebi u kojem još gajiš nadu u jedan bolji svijet. Svijet gdje su ljudi – ljudi. I gdje još postoje oni koje dira tuđa nevolja. I koji će reći: „Tu sam – treba li ti što?“

Ne treba se plašiti loših vremena. Treba se plašiti da nećeš biti čovjek. U trenutku kada se od tebe traži da izabereš stranu. Da pokažeš tko si i u što vjeruješ. Ima događaja nakon kojih više ništa nije isto. I koliko god mračno u tim trenucima bilo, sjeti se da je svjetlo u tebi. Svjetlo da nekoga ugriješ, budeš nekome blizak, pokažeš svoju bolju stranu. Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš. Ali uvijek možeš izabrati jednu stvar: Hoćeš li ili nećeš biti čovjek?