Raspadne se tvoj život na stotine komada, a onda ga sastavljaš. Povezuješ. Lijepiš. Komad po komad. I shvatiš da je nemoguća misija vratiti sve to na staro. Oslobodiš srce zamjeranja i traženja krivaca te kreneš naprijed. I upravo tada uočiš dvije vrste ljudi. Onih koji će ti pomoći da sastaviš ono rasuto i onih koji će te još više pokušati razdvojiti. Rastaviti. Povrijediti. Dokrajčiti. Zaboravi na te druge i makni se od njih! To su lešinari koji se hrane na tuđoj nevolji.
Biraj one prve. Biraj one s dušom. Oni sa srcem čovjeka su bitni. Nevjerojatno, ali čudesan je osjećaj kad znaš da je nekome do tebe stalo. Rasteš kad znaš da imaš nečiju podršku. Makar malu. Uho za slušanje. I ruku preko ramena. Živiš ispočetka. A tvoj život ponovno se spaja u jednu cjelinu. Stojiš tako pored svake svoje rane, gledaš ih i govoriš: „Niste me uspjele uništiti.“ Nova šansa je pred tobom. Svakog dana.
S godinama shvatiš da je život prekratak za sva tuđa mišljenja. Što te briga tko je što rekao, kako te pogledao, što je pritom mislio? Hoćeš li jednoga dana nakon mnogo godina u riznici svojih sjećanja gledati mišljenja drugih ili ono što si prošao? Hoćeš li zbrajati one lijepe trenutke pune osjećaja ili neke spekulacije koje s tvojim životom nisu imale veze? Nemaš puno vremena da se središ u vezi toga.
S godinama shvatiš da je život prekratak da osuđuješ druge. Jer ne znaš njihovu priču. Nisi prošao ono što su oni prošli. Nisi svijet gledao njihovim očima. Zapamti, nekim se ljudima nećeš svidjeti što god učinio, koliko se god trudio. No, to nije ni važno. Važno je samo da u novi dan kreneš čistog obraza i duše koja još umije voljeti. Život je prekratak za površnost. Živi onako kako se živi. S punim plućima. I duboko iz duše.
Nemojte reagirati na svaku situaciju – to se zove mudrost. Ostanite pomalo hladni. Jer puno će vam stvari ići na živce, i na sebi i na drugima. Mnogi će vam ljudi dizati tlak, ali ako se uspijete mirno okrenuti i produžiti dalje, napravili ste veliku stvar. Doista veliku. Harmonija života dolazi kada se izdignete iznad trenutne brige i onoga što vas opterećuje i gledate na svoj život kao na neku misiju ljubavi. Razumijevanja. Samopoštovanja.
Životne oluje su nezaobilazne i ne možete ih mimoići, sve što možete učiniti je da ih što manje zadržavate u svojim mislima i u svom srcu. I kada dođu najteži dani, puni pitanja i neodlučnosti, treba samo gledati naprijed. Treba gledati prema onom vremenu kada će sve to ostati iza vas. Kada ćete iz toga izvlačiti lekcije i shvatiti zašto je sve baš tako trebalo biti. Jer da je moglo drugačije, vjerojatno bi i bilo drugačije.
Ne zaboravi jednu stvar. Ljudi te vole onako kako oni umiju i znaju. Ako to nije ono što ti želiš ne mora značiti da je manje vrijedno ili manje stvarno. Ili manje autentično. Ne moraš im govoriti kako da te vole. Reci im samo što bi ti želio. I kakve su tvoje potrebe. Ali ljubav im ne moraš crtati. Ljudi to znaju. Nekada najviše nerazumijevanja dolazi iz onih odnosa ljubavi. Jer nije bilo onako kako je drugi očekivao.
Ne zaboravi još jednu stvar. Nikada ne moli za ljubav. Za poštovanje. Za više mjesto na ljestvici prioriteta. Jer ako tih stvari nema, nećeš ih dobiti ni ako ih budeš forsirao. Daj koliko misliš i osjećaš da je najbolje. A onda se zahvali. Učinio si koliko je do tebe. No još više od svega ne zaboravi iste stvari dati sebi. Ljubav. Poštovanje. Dostojanstvo. Ne živi život očekujući neku veliku promjenu za godinu ili dvije. Živi život sada. Sada si sebi najpotrebniji. I onima koji te vole.
