Jedino što trebaš u ovom ludom svijetu jest ostati normalan koliko možeš. Ostati svoj.
Drugačiji. Izvan šablona.
To ne ide lako. Nekako s vremenom postaješ imun na loše stvari koje se događaju tebi i drugima. Prihvatiš život kao takav i ne pitaš se više tko, što, kako, zašto, zbog čega. Nažalost, mnogo ti toga postane svejedno. Samo skupiš razasute komadiće svoga bića koje su drugi razbacali i pokušavaš se ispočetka složiti, ali to ne ide lako.
Život te s vremenom nauči da sve više stvari počneš prihvaćati bez nerviranja.
Što ti to vrijedi? Ionako nikoga ne možeš promijeniti. Niti ikoga trebaš promijeniti. Jedino što trebaš je ne dopustiti da tebe počnu mijenjati. Da više sebe ne razumiješ, pomisliš da ništa nema smisla. Ima smisla ako ti hoćeš, ako ćeš se za nešto sutra boriti. Ima smisla ako imaš svoj san i sutra ćeš prema njemu ići bez obzira što drugi kažu. Samo ostani svoj. To ti je dovoljno.



