Ništa čovjeka toliko ne poremeti kao nedostajanje. Nekoga tko je nekoć puno značio. Nekoga tko je bio tu. Pružio mnogo lijepih osjećaja. Riječi. Slika za pamćenje. Sada ga nema. Čudno je to u našoj prirodi. Kad je nešto lijepo i dobro brzo se naviknemo.
Mislimo da nikada neće proći i smatramo da se to podrazumijeva.
Nismo svjesni koliki je to dar, a onda vrijeme učini svoje. Život učini svoje i na koljenima smo.
Svakog bi nas dana trebalo podsjetiti. Koliki je dar osoba koja je ušla u vaš život i pružila mnoge lijepe osjećaje. Razloge. Iskustva.
Nismo je dovoljno cijenili. Nismo zahvalili i otišla je. Slabi smo. Puno smo slabi. Nenaučeni živjeti.
Pretvaramo se da sve znamo. Da sve možemo i da nam nitko nije ravan.
Jedan je trenutak potreban da shvatimo istinu. Tek da netko ode i nema ga više. Ništa čovjeka toliko ne poremeti kao nedostajanje.
