Zahvali nekad ljudima koji su o tebi govorili loše, a ti im nisi uzvratio. Shvatio si da je nastaviti dalje čistog obraza mnogo važnije, nego ući u ring iz kojeg nitko ne izlazi kao pobjednik. Važno je samo da je u duši mir, a tko je što rekao za godinu ili dvije nitko pamtiti neće. Zahvali nekad i ljudima koji su na cesti okretali glavu od tebe, a poznavali su te. Dobro su te poznavali. Sad si i ti dobro upoznao tko su oni. A to ti je sasvim dovoljna škola u životu.

Umore nas ljudi, umore nas više nego bilo što na svijetu. Umore nas sa svojim lažnim i prijetvornim osmijesima, prividnim podrškama, tapšanjem po ramenu koje nema smisla. Umore s prelijepim riječima, jer znaš da iza takvog blještavila ne može stajati ništa iskreno. Umore ljudi zagrljajima bez ljubavi, nekim pričama o vlastitoj dobroti koje ne drže vodu. Umore nas ljudi s predumišljajima i skrivenim ciljevima. Nemoj previše nasjedati na takve ljude, nemoj od njih previše očekivati, nemoj se previše nadati. Sve uzmi s rezervom.

Umore ljudi, ali i odmore ljudi. Odmore ljudi koji gledaju u oči dok govorite i slušaju bez gledanja na sat. Odmore ljudi drugačiji od drugih, ljudi koji ne traže da se mijenjate, ljudi s kojima vam je lijepo i dok šutite, ljudi koji vas razumiju i onda kada ni sebe ne razumijete. Odmore ljudi koji će samo u tonu vašeg glasa osjetiti da su vam potrebni i da ste vi potrebni njima i za trenutak se stvoriti pored vas. Odmore ljudi s dušom u očima i srcem na dlanu. Dobro ih čuvajte, takvi su zbilja rijetki.