Kad padneš ima i ljudi koji će iz daljine sve to promatrati. Gledati i trljati ruke. Zato što je manje konkurencije. Što je za njih više prilika. A praviti se da ništa nisu vidjeli. I kasnije kada dođeš sebi i staneš na noge pitati te kako ti mogu pomoći. Tada kad vide da pomoći više ne treba.

Kad padneš nemoj dugo ostati ležati na tlu. Tek toliko koliko ti je potrebno da se sabereš i da promisliš što ćeš i kako ćeš dalje. Da napraviš reviziju svog života. I listu prijatelja. Onih koji su ispružili ruku i onih kojima su ruke bile pune drugih stvari.

I pusti ih neka ti se smiju. Neka se raduju što si pao. Neka pričaju drugima što hoće. Na kraju ćeš vidjeti jednu stvar. Sve je to bio vjetar u leđa koji ti je pomogao. Koji te ojačao. Koji ti je dao snagu da se probudiš još jači nego ikada prije. Koji te preporodio.