Mir je stanje mirovanja (nepokretnosti) svijesti. Mir je, dakle, stagnacija svijesti, odnosno njezino nepomicanje. Kroz povijest duhovnosti, stanje mira smatralo se najvećim postignućem, a mnogi su duhovnjaci posvetili svoje živote njegovom postizanju. Odlaskom u šume, planine i špilje, meditacijom pod vodopadima, mnogi duhovni ljudi dosegli su stanje mira. Međutim, bi li i dalje bili mirni da se nađu na frontu u Ukrajini, ili da imaju petero djece za prehraniti, ili da mole za cijeli svijet i bore se s nevidljivim silama? Vjerojatno ne!
Stoga mir nije trajno stanje, niti je poželjno stanje u ovom vječno pokretnom svemiru. Mir bi trebao biti stanje odmora i opuštanja, kako bi se integriralo prethodno iskustvo. Mir ne treba tražiti, već bi trebao biti jedan od životnih ciklusa koji služe daljnjem razvoju svijesti.
Bez razdoblja odmora, opuštanja, bezbrižnosti, pa čak i uživanja, svijest ne može obrađivati iskustva, integrirati ih i širiti se. Stoga je mir nužan uvjet u rastu i razvoju svake osobe. Međutim, kada mir postane dominantno stanje našeg duha, on postaje mračan, pretvara se u lažnu dobrotu, lažnu uzvišenost, plitku simpatiju sa svijetom i akacijom, lijenost i pasivnost duha.
Mir i udobnost dugoročni su ubojice razvoja svijesti i ubojice svega dobrog, jer da bismo održali mir, moramo zatvoriti oči pred patnjama svijeta i drugih ljudi. Moramo glumiti lažnu plemenitost i lažnu dobrotu koja ne služi nikome i ničemu osim našoj vlastitoj udobnosti.
Biti miran u lotosovom položaju dok svijet gori, dok ljudi pate, predstavlja defetizam, bježanje, ignoriranje i lažno svjetlo. Umjesto da cijelo vrijeme budete u miru, prihvatite cikluse mira kako biste prikupili znanje, snagu, razmislili i osmislili smjer djelovanja, a zatim se snažno usredotočite na stvaranje, održavanje ili obranu nečega.
Izlazak iz stanja mira uvodi dualnost, sukobe i patnju, stvara pritisak, ali ako se sve prevlada, izdrži i unutarnji demoni pobijede, naša svijest raste, a rezultati ostaju za druge ljude i omogućuju cjelini bolje životne uvjete te stvaraju male temelje za globalni mir.
Globalni mir će se stvoriti kada svi koji traže osobni mir prihvate patnju ovog svijeta i nešto učine po tom pitanju. Kada milijuni ljudi odluče boriti se protiv nepravde svijeta i sustava, kada “nose svoj križ” – to jest, prihvate svoje zemaljske uloge koje im je Bog dao – svijet će postati bolje mjesto, a generacije koje dolaze prirodno će imati malo stvarniji i trajniji mir.
Svaka ozbiljna duhovna osoba mora podnijeti žrtvu osobnog nemira, patnje i borbe kako bi drugi mogli dobiti zrnce veće slobode i većeg mira. To su pravi nositelji unutarnjeg mira, koji unatoč svim životnim olujama, teškoćama i pritiscima, zadržavaju svoj smjer i usmjerenost prema dobru.
BOG BUDI S NAMA I UZ NAS!
