Skromnost je vrlina koja pokazuje našu odvojenost od materije, ali i od negativnih energetskih skupina (egregora). Skromnost je vrlina kojom se postiže sloboda postojanja i smanjuju patnje u životu. Patnja je rezultat želja i velike vezanosti za stvari, okolnosti, ishode, energiju ili ljude, a poniznost je proces odvajanja od svega navedenog. Ponizan čovjek smanjuje svoju patnju i vezanost za nebožanske energije, a povećava čistoću i vezanost za božansku svijest.
Duhovnoj osobi potreban je duh skromnosti kako ne bi bila pod utjecajem tame, zavođenja i negativnih energija. Skromnost se postiže dugotrajnim samopromatranjem, duhovnim radom na sebi, pomaganjem drugima, au nekim slučajevima je posljedica stjecanja dovoljnog materijalnog iskustva i stjecanja potrebne količine svijesti da materija i privrženost nisu pravi način za zadovoljenje naša duša i postojanje.
Podjela prema stupnju skromnosti:
- Apsolutna skromnost – potpuno odsustvo želje i potrebe za materijalnim stvarima, zadovoljstvima, iskustvima, postignućima, priznanjima u materijalnom svijetu, a najčešće interesa za materijalni svijet.
- Djelomična skromnost – umjerena skromnost. Na ljestvici od apsolutne skromnosti do apsolutne neskromnosti, osoba može biti točno u sredini, bliže jednoj ili drugoj krajnosti.
Podjela prema stupnju skromnosti:
- Opća skromnost – apsolutna ili djelomična skromnost u svim područjima života (odnos prema životu općenito)
- Djelomična skromnost – apsolutna ili djelomična skromnost u odnosu na određene ili određene segmente života.
Koji su uzroci skromnosti:
- unutarnji poziv da se život posveti isključivo duhovnom svijetu/Bogu. Poziv na služenje drugima.
(npr. redovnici)
- od ranog djetinjstva ili od nekog trenutka života, osoba ima uvid u neke ili mnoge loše stvari koje postoje na ovom svijetu, u besmislenost pojedinih postupaka… Kao rezultat toga, nema ili gubi želje i interese vezane uz materijalnom svijetu.
- osoba osjeća snažnu potrebu da se bavi znanstvenim radom, dobrotvornim radom, radom za druge ili općenito da se posveti nekoj specifičnoj djelatnosti, te u manjoj ili većoj mjeri gubi interes za neke ili sve druge aspekte života (npr. Nikola Tesla)
- traumatsko iskustvo visokog intenziteta ili niz trauma nižeg intenziteta.
S kojom čovjek gubi volju za životom, a samim tim i za svime što život nosi. To je posljedica rascjepkanosti duše i nije pravi put u asketizam. Takvi ljudi odaju dojam skromnosti, međutim, prava skromnost ne proizlazi iz punine postojanja, već iz praznine duše.
- Urođene ili stečene (preuzimanjem obrazaca od ljudi iz okoline, ili samostalnim razvojem) dobre i loše osobine koje određuju skromnost općenito ili u pojedinim segmentima života (štedljivost, škrtost, suzdržanost, osjećaj za mjeru, promišljenost, smirenost, kukavičluk , podnošenje, složene niže vrijednosti…). U većini slučajeva ova vrsta skromnosti rezultat je programiranja i treninga, a ne dubokog znanja.
- osjećaj krivnje, kada osoba ima stalni osjećaj da ne zaslužuje nešto ili ništa zbog nečega što je učinila ili propustila (u ovom životu ili u prošlosti). U biti i izvana to jest skromnost, ali nije izvorna i stoga ne dolazi iz pravog izvora.
- drugi nepoznati faktori
Čovjek ostavlja dojam skromnosti u uobičajenom smislu riječi (za većinu ljudi):
– kada je jednostavno obučen, a njegova garderoba nije jarkih boja
– kada ne nosite nakit, lakirane cipele/torbu, remen, sat, šljokice, cirkone
– kad nema upečatljivu frizuru, nema napadnu šminku
– kada ne nosite parfem
– kada nije bahat
– kada ne traži još jedan komad kolača
– kad ne priča dok ga neko ne pita
– kada ne može prihvatiti kompliment ili pohvalu
– kada koristi fraze – dobro je ovako, ili – šuti, može biti i gore
U uobičajenom smislu: Skroman čovjek je dobar čovjek koji je zadovoljan onim što ima i ne traži više.
Uglavnom, ne mora biti tako. Iz manipulativnih razloga ljudi se mogu predstavljati kao skromni ili ostavljati dojam skromnosti jer, primjerice, nemaju dovoljno novca ili samopouzdanja.
Skromnost može biti i dobra i loša osobina ovisno o okolnostima i mjeri.
Moguće su različite varijacije i kombinacije uzroka skromnosti.
Opća apsolutna skromnost i generacijska apsolutna neskromnost su rijetke pojave. Gotovo svi ljudi su negdje na ljestvici između ove dvije krajnosti (u nekim aspektima života bliže neskromnosti, u drugima bliže skromnosti).
Čovjek koji odaje dojam skromnosti nije nužno dobar čovjek (pogotovo ako je suštinski neskroman). S druge strane, što je osoba manje skromna, veća je vjerojatnost da nije dobra. Bitno odstupanje od skromnosti podrazumijeva jačanje sebičnosti, što znači smanjenje dobrote u čovjeku. U rijetkim slučajevima osoba može biti vrlo neskromna u određenim aspektima života, ali ipak zadržati obzira prema drugim ljudima i okolini.
Za duhovnog čovjeka najvažnije je steći unutarnju skromnost koja ima nekoliko karakteristika:
- Potreba da pomognemo i damo nešto svoje drugima
- Ne zahtijevati ništa od drugih
- Zadovoljavanje sitnicama i malim stvarima
- Ne vezivanje za porijeklo, očekivanja, potrebe, želje
- Odricanje od svih želja koje u svojim korijenima nemaju druge ljude, a prvenstveno dobrobit drugih
- Zadovoljstvo onim što nam život nudi, prihvaćanje sudbine i herojsko podnošenje svega nepovoljnog u našem životu
- Prihvaćanje svega što nam se od srca daje, i davanje drugima onoga što im od srca želimo dati
- Nenametljivost, neosuđivanje, nekritiziranje drugih, nezahtjevanje
- Samodostatnost: osobna prisutnost, osobna energija, životna financijska stabilnost.
- Zahvalnost svima i svemu
Autori teksta: Nataša Lućić, Nemanja Blagojević.
GOSPOD BOG S NAMA I U NAMA!
