Krepost je, u praktičnom smislu, čovjekova sposobnost da ostvari svoj potencijal za opće dobro. Sve ljudske kvalitete, pozitivne osobine, vještine, znanja i druge vrijednosti čine skup svojstava – snage, umijeća, sposobnosti i svijesti – kojima pojedinac čini ono što je ispravno.
Od samih početaka čovječanstva, kroz različite ljudske zajednice, njegovanje kreposti bilo je cilj obrazovanja i odgoja te najviši cilj osobnog razvoja. Njegovanje kreposti na neki je način i cilj života na Zemlji: stvaranje svjesnije, snažnije, sposobnije i mudrije osobe koja živi i djeluje za dobrobit svih – cjelokupne zajednice, pa tako i same sebe.
Pozitivne vrline, kvalitete i osobine izgrađuju ono što nazivamo pobožanstvenjenom osobnošću ili pobožanstvenjenim arhetipom; to je oblik i fokus naše svijesti unutar stabilne, zrele, odgovorne i društveno funkcionalne osobnosti. Kada se pozitivne vrline i vrijednosti pojedinca umnože, on postaje pobožanstvenjeni pojedinac – zapravo božanski dobra, aktivna, snažna, usmjerena, mudra, sposobna i svjesna osoba koja sve što joj je povjereno u određenom životnom području čini kako bi podržala život i njegovo očitovanje u skladu s voljom Stvoritelja.
Vrline su, na mikrorazini, zapravo usmjerene jedinice svijesti (kvantna polja). Biti čovjek vrlina znači biti čovjek visoke svijesti, a to se postiže dubokim razumijevanjem svijeta u kojem se nalazimo i djelovanjem u skladu s višim božanskim načelima – dakle, kreativno, zaštitnički i nesebično.
Veća svijest, a time i veća vrlina, postiže se dijeljenjem, stvaranjem, obranom, djelima samopožrtvovnosti te usavršavanjem i razvojem sebe i drugih. Povećanje količine vrlina događa se kao nagrada Stvoritelja za služenje stvaranju, putem umnožavanja jedinica svijesti iznutra – iz našeg duha – te njihovim dijeljenjem s nama samima i s drugima s kojima smo u kontaktu.
Rast svijesti, a time i vrline, postiže se najprije radom na sebi, učenjem i usavršavanjem svega što se učenjem može usavršiti, a zatim djelovanjem i primjenom stečenog znanja radi usavršavanja drugih i stvaranja oko nas. To vodi do nagrada Stvoritelja u obliku umnožavanja naših jedinica svijesti – kvantnih polja – te do rasta našeg duha i kapaciteta, odnosno potencijala za život, daljnje djelovanje, rast i razvoj, kako nas samih tako i cjelokupnog stvaranja.
VRLINE se njeguju učenjem, poštovanjem prema drugima, radom, pozitivnim djelovanjem, stvaranjem, kreativnošću, obranom pozitivnih vrijednosti, ljudi i stvari, djelima samopožrtvovnosti osobnog ega, duhovnim radom i praksom te aktivizmom usmjerenim prema onima ili onome što se ne može samo obraniti, zaštititi i razviti. Vrline se gube kroz sebično djelovanje ega, lijenost, težnju za udobnošću, pasivnost, propuštanje prilika, napadanje drugih, parazitiranje na ljudskoj energiji, rad za osobnu korist, čvrstu vezanost uz materiju, ljude i okolnosti, pretjerivanje u svemu (poroke), zaglupljivanje jednostavnim sadržajima, provođenje vremena s ljudima koji ne njeguju vrline, ispoljavanje ljudskih mana, a ponajviše kroz: oholost, taštinu, aroganciju, tvrdoglavost i sebičnost, ali i slabost, lijenost te pasivnost.
Gospodin Bog s nama i u nama!
