Znamo da je suština života ljubav. Mislimo da volimo, a srca su nam ohola. Mislimo da dijelimo, da je ono što znamo samo naš trezor, dok nam je duša sputana. Govorimo o praštanju, o uzdignuću Božjem, a nismo spremni kontrolirati osobne emocije, jer u biti, nismo spremni na promjenu, prije svega sebe samih.

Bojim se da smo promašili cilj, ili je cilj u suštini dionica koju upravo prelazimo kako bismo ovoga puta doista došli do svoje vlastite biti?

Rat je. Njegovi oblici se mijenjaju, a mi i dalje jedni drugima zamjeramo nesavršenosti. Pa i osobno. Nije dobro. Nije dobro, sve dok ne shvatimo da srce nije samo pumpa našeg krvotoka. U ime čega i u ime koga je onda potrebno voljeti ako iznova i iznova padamo na tom ispitu, u najobičnijoj dnevnoj komunikaciji.

Voljeti sebe nije dovoljno. Voljeti prvog do sebe, također je nedovoljno. Zavoljeti i praštati tuđe mane je već početak dubokog preispitivanja sa samim sobom. Šaljemo jedni drugima poznate citate, a ne bismo ih slali da ih u sebi nismo prepoznali. A da li živimo po njima?

Bolno mi je vidjeti kako dobri ljudi, padaju na minornim stvarima. Priznajmo, svi prije svega sebi, da mi zapravo ne znamo voljeti, jer ni ne znamo što je to zapravo ljubav u njenom punom obliku i sjaju.

Namjerno neću spominjati Boga. On je tu gdje jest i čeka nas da spoznamo suštinu njegovog učenja i mučenja. Božja patnja smo upravo mi, koji nikako da shvatimo da ljubav nije bol. Kroz period patnje čovjek prolazi, jer to jest put iscjeljenja njegove duše.

Ali i to se jednom završi. Ta bol oplemenjuje. Tada tu lekciju treba primijeniti na sve drugo što nam se u životu nametne, a ne da budemo još osjetljiviji i ranjavamo druge jer smo mi bili ranjeni.

Možda je moje izlaganje konfuzno. Trenutno se ne mogu preciznije izraziti, jer mi je bolno gledati kako se svijet raspada, a mi gubimo ljude, jer ne shvaćamo da ne umijemo oprostiti nikome, pa ni sebi.

Govorimo o hrani, a u odnosu na međuljudske odnose, hrana nam i nije u tom slučaju toliko zatrovana kao naši odnosi. Pokušavamo se ujediniti, ali nitko ne može ujediniti ono što mi sami razjedinjujemo.