Što to znači slijediti svoje srce? Kako se to uopće srce slijedi? Je li ga slijedimo kao pumpu koja pumpa krv ili slijedimo misterij srca, njegovu energiju, ono što ono simbolizira? Kažemo “slušaj svoje srce” zato što se nadamo da je u njemu nešto uzvišeno, nešto izvan intelekta, čudesno i moćno. Osjećamo da u njemu duh, nešto što zna puno više od nas. I u to se uzdamo.
Zanimljivo je primijetiti da smo mi ono neljudsko, apstraktno i Božansko preoblikovali u organ srca. Nismo rekli “slijedi svoj um”, što je i realno očekivati da bismo trebali reći. Ne, odabrali smo srce. I na njega pokazujemo dok pričamo o sebi.
Ali, zašto kod slijeđenja srca uvijek mislimo samo na super stvari! Slijeđenje srca nikad nije neka tegoba! Volimo reći “idi tamo gdje ti duša hoće”. Opet mislimo na ugodu, mjesto gdje nema napora, stresa, nema traume. Mi mislimo da to duša hoće, a opet, duša je tu na Zemlji! Planetu s možda najviše stresa i trauma u svemiru! 
Ljudi znaju reći da oni ne vjeruju srcu jer ih je iznevjerilo. Slijedili su srce, kad ono ajme. To se najčešće spominje u kontekstu partnerskih odnosa. To je klasika: “Slijedio sam srce, a tamo zaheb”. Nikad ne kažu: “Preuzet ću odgovornost za svoj put srca.”
Sa slijeđenjem srca putuje cijeli sustav i moramo preuzeti odgovornost za to. To srce od nas i očekuje. Zato nam i sugerira da ga slijedimo.
Za mene srce je definitivno duh. I ono što za života želim naučiti ‘vidjeti’ i prepoznati je što duh želi. Gdje želi da idem? Kako želi da mu se obratim i uspostavim Znanje? Mi možemo unijeti duh u svoje odluke i svoja putovanja. Primjerice, ako osjećam da bih mogao raditi nešto sam, umjesto u nekoj firmi, onda kažem da ću slijediti svoje srce. Ali, isto tako kažem da preuzimam odgovornost za tu odluku. Otpuštam sve što se pojavi u tom novom poslu koji sad radim ili u novom partnerskom odnosu.
Donosim odluke u skladu s duhom koji je srce koje slijedim. U sve to unosim duh! Ako ne unesem, onda su programi i sjećanja, baš kao i do tada. I onda kažemo: “Ne vjerujem ja više srcu! Iznevjerilo me.”
Imamo dva načina za slijediti svoje srce. Jedan je ovaj koji jest. Prihvaćamo sve što nam dođe i vrebamo znak. Vrebamo reakciju tijela, njegov jezik i čežnju. Drugi način je insistiranje na glasu, na znaku. Pronaći neki sistem. Mnogi ga imaju, primjerice, slijede brojeve, astrološke promjene i slično. Imaju povjerenje u te znakove i onda ih slijede, to im je signal. To su ta dva načina.
Srce volim vidjeti kao nekakav centar koji je povezan s Izvorom svih stvari. Razmjenjuje energiju s tim. Kao da je nekakav portal kroz koji duša putuje dok mi spavamo. Odlazi kući, gdjegod i vraća se s vijestima, s podsjetnikom, s resetom (“jutro je pametnije od večeri”), s još malo moći, malo mudrosti. Tako da je ovo meditacija o razgovoru s dušom. O slušanju i slijeđenju duha. Koji je srce.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
