Nemoć oprosta sebi veliki je problem na ovom planetu. To je zapravo ništa drugo nego unutarnji dijalog. Razgovaramo sami sa sobom i optužujemo sami sebe. Ljuti smo na sebe. Onaj koji je ljut, sebi je ljut. Premda se čini da su dvojica, onaj ljutiti i krivac, uvijek je u pitanju jedan koji vrši te razgovore. Ali, osjećaj da su dvojica vrlo je uvjerljiv, jer nema ljutitoga bez krivca!
Kažemo da trebamo oprostiti sebi. A opet, kažemo i da sami biramo sve ovo iskustvo; da unaprijed biramo roditelje, mjesto boravka, svoje okolnosti i stanje. To je konflikt – jedan dio nas bira, a drugi dio kaže: “Trebam sebi oprostiti to što sam odabrao.”
Ali, bira li neki nedokučivi dio nas doista naše živote? Bira li naše partnere, roditelje, okruženje, prijatelje, susjede? Nešto definitivno bira. Bog / kreacija nije nasumičan. Da je nasumičan svaki bi stvor izgledao drukčije. Praktički, ne bi bilo vrsta. Sve bi izgledalo kaotično, zbunjeno i smeteno. Ali, postoji red koji možemo vidjeti, naslutiti i dopustiti.
Upravo se o tome radi: mi trebamo dopustiti sebe u ovom trenutku svojega života. Dopustiti da postoji uzrok tom odabiru i njegova posljedica, koja je sadašnji trenutak. Naše odluke ovdje i sada posljedica su tog odabira. Dopustiti da je to tako znači oprostiti sebi, otpustiti sebi. Biti u miru s tim. Prihvatiti, prigrliti i reći: “Volim te.”
Ako je istina da neki dio nas bira, onda ono što bira nama je nepoznato. Um kaže: “Trebam sebi oprostiti za te svoje odluke da budem ovdje.” On prisvaja tu apstrakciju i eto dijaloga .
Zato bih radije, umjesto oprostio sebi, otpustio sebi. Svoje odluke, reakcije, vrijeme provedeno na planetu – otpustio bih to sebi.
Šamani kažu: “Mjesto gdje prestaje žaljenje.” Kada uđu u tišinu, onda za njih prestaje svako žaljenje. Ta sebičnost – samosažaljenje – veliki je dio samovažnosti. Najveći je proždrljivac životne energije koja nam treba za kreaciju, za talente, za stvarne promjene u našem životu. Stoga i nama treba mjesto gdje prestaje žaljenje. Ta mjesta kreiramo u ovim meditacijama. A onda, zahvaljujući tom iskustvu i znanju, učimo kako ih kreirati u svakodnevnoj pozornosti. To nam je krajnji cilj: tokom dana kreirati mnoštvo mjesta gdje prestaje žaljenje.
To je mjesto gdje počinje odgovornost. Kraj žaljenja, a početak snage. Početak čarobnjaka, šamana. Čiste bezuvjetne Ljubavi. Savršena voljenja, ništa ispred, ništa iza.
