Kažemo da je bolest stanje neuravnoteženosti, bilo koje vrste, biokemijske, energetske ili duhovne. Zašto bi kod zdrave bebe/djeteta/mladića organi bili uravnoteženi (to nazivamo mladošću), a kod šezdesetogodišnjaka u kaosu? Što se to u međuvremenu dogodilo da je unijelo takav nered? Ali, svatko od nas zna što se dogodilo! Dogodili su se programi i sjećanja, podaci i tihe naredbe (to nazivamo životom). Naš je posao vratiti ravnotežu, probuditi kôd vječna zdravlja koji neumitno postoji. Taj kôd kruži Božanskom energijom koja nam daje život. Gdje je on? Možemo li ga postati svjesni?

Treba nam to stanje bebe/djeteta/mladića, njihovo zdravlje, vitalnost i protočnost. Sve to i dalje je tu, u dosegu pažnje. Kako to možemo učiniti? Ja želim doznati, a vi?

Mi znamo sve o bolesti. S lakoćom je opisujemo, pokažemo je prstom, imamo doista mnogo znanja o njoj! Ali, o zdravlju ne znamo ništa. Kažemo: “Zdrav sam, ništa me ne boli”, ali kakvo je to stanje – zdravlje? Što se u njemu događa?

Nitko o tome ne razmišlja! Zdravlje se ne cijeni. Tek kada dođe bolest, počnemo ga cijeniti. Ali, i dalje ne prodiremo u to stanje, ne učimo o njemu! Ne dozivamo ga u pažnju. Samo vapimo za njim.

Možda nam kao vrsti nedostaje viđenje ova dva polariteta – bolesti i zdravlja? Kako bi to bilo vidjeti bolest? Kako ona izgleda kao energija? Kako se ova unutar bolesti kreće? Um bolest doživljava kao tamu, “nema se tu što vidjeti”, kaže. Ali, sve je to energija i može se vidjeti. Baš kao i zdravlje.

Ako vidimo da je šahta na cesti zatrpana lišćem i ulica je poplavila, odmah ćemo znati u čemu je problem i riješiti ga. Kronično nam treba to viđenje, to znanje!