Ovo je vrijeme (zapravo, samo jedan dan i pol) kada svi kažu: “Želim ti puno zdravlja!” Ostatak godine nitko više to ne govori.
Mi se jako kunemo u zdravlje, a vrlo rijetko ga spominjemo na svjesnoj razini. Praktički, nikad o njemu ne pričamo, nemamo pjesme o njemu, nema poezije, ni knjiga, nema filmova o zdravlju! Zanimljivo je i kako uopće nemamo razvijen jezik o zdravlju, osim “zdrav sam”, “budi zdrav” i slično. Dok o stanju bolesti imamo nevjerojatni opus riječi, fraza i izraza!
Zdravlje uopće nije na pameti na ovom planetu, nitko se njime ne bavi! Ni u bolnicama, ni u ordinacijama, nigdje! Nitko nije upoznao zdravlje, nije doznao ništa o njemu, nije ga naučio, ušao u njega, nitko ga nije ‘vidio’! Mi kao inteligentna vrsta uopće ne znamo gdje se zdravlje događa! No, znamo da je bolest u jetri, plućima, debelom crijevu. Ne znamo ni gdje je zdravlje, kad nastupi bolest, gdje je ono otišlo? Je li nestalo s planeta, je li napustilo čovjeka?
Imamo mnoštvo uloga i identiteta; direktor, inženjer, predsjednik, roditelj, brat, sestra, ali nemamo ni jedan koji je zdravlje. Identitet od “jadan ja” imamo. To je nevjerojatni paradoks: kunemo se u zdravlje, a potpuno smo ga zaboravili!
Mi želimo se motivirati kad smo zdravi. Kada dođe bolest, motivacija sama dođe, ali za nju nemamo više energije. Um tada počne pričati o zdravlju koje nikad prije nije spomenuo, osim u sažaljenju drugih (“zdravlje je najvažnije”, “zdravlje je neprocjenjivo”). Ali, sve je to strah, nije osvještavanje stanja zdravlja, nije početak preuzimanja odgovornosti.
O zdravlju možemo puno toga pričati. Caka je u tome da je ono energija u svim slojevima sebstva. Ono je energija u stanicama, u organima, u fizičkom tijelu, mentalnom tijelu, psihičkom, emocionalnom, koliko god tijela da tu uopće ima! O svemu tome trebamo nijemo znanje! U ovoj meditaciji ‘vidjet’ ćemo zdravlje u svim tim dijelovima, učit ćemo o njemu, upoznat ćemo ga i unijeti o njemu svjesnost. Zagrlit ćemo ga, vratit ćemo ga kući.
