Traži parametre sreće u sjećanjima. Um nikada neće odmah i spontano skočiti i reći da je sretan! Samo dječji će to učiniti.
Nama je jedini tumač sreće intelekt. Sve smo njemu dali da procijeni. On nam govori jesmo li sretni, tužni, ljuti ili depresivni. Tijelo i njegove organe nikad ne pitamo jesu li oni sretni, premda je popularno reći: “Slušaj svoje tijelo! Slušaj njegove signale i znakove o hrani, vodi i tjelovježbi.”
Ali, nitko ne sluša! Doduše, činjenica je da ni ne znamo kako — potpuno smo zaboravili njegov jezik! O ovome će biti meditacija: tijelo i sreća
Kada navale bijes i ljutnja, to jetra osjeti, pa vremenom od toga i nastrada. No, što se događa kada kroz organe prolazi sreća? Imali li gdje tog znanja?
Ovo je jako važno: jedini kriterij života na ovom planetu je ovaj — jesmo li protočni ili smo zaglavili. Nema drugog. Protočnost je sreća, zaglavljenost je bolest i patnja. Ne može jednostavnije!
Znanost, a time i kultura, poistovjetila je sreću s unutarnjom kemijom. Hormoni sreće u mozgu, kažu… Endorfini, serotonin, dopamin, oksitocin, da je to sreća… Znači li to da duša nije sretna?
Mi trebamo umireni um. Trebamo ga da se za trenutak zaustavi i skenira trenutačno stanje svojeg tijela i njegovih organa i tu da traga za odgovorom na pitanje je li on sretan, je li dobro. U duhovnosti, glavni je cilj je probuditi nutrinu, apstraktni dio sebstva. Želimo da intelekt zna njega, da na njega računa u životu. Želimo da ga ukalkulira u svoje ciljeve, projekte i odnose. Da ga uračuna kada se pita: “Jesam li dobro?”
U ovoj meditaciji nije tema o tome kako biti sretan, nego je riječ o osvještavanju toga da si sretan. Ovdje tragamo za spontanom i prirodnom srećom.
