- Neno Ljubić
- Facebook, Pixabay
Čovjek nesvjesno svoje probleme prenosi na tehnologiju koju stvara. Sve u njoj ima analogiju ljudskog uma i njegovih tzv. zakona. Svaka naša tvorevina je linearna i zatočena u identične petlje u kojima se nalazi i ljudska vrsta.
Primjerice, nedovršene stvari kradu nam energiju. Nedovršeni međuljudski odnosi, nedovršeni fakultet, nikad roditeljima nismo rekli Volim te, a htjeli smo, nedovršena kuća, nedovršeni projekti, neodgovorena pošta, poslovi u kućanstvu – sve nam to nevidljivo krade energiju. Čovjek se odlično osjeća kada nešto dovrši, kada ispuni zadaću do kraja. Sve što je nedovršeno, makar se radilo o sitnicama, umarat će nas i činiti nas nemirnima, kradući nam energiju koja nam je potrebna za nove zadatke koji su tek pred nama.
Analogija tome nalazi se i u tehnologiji koja je samo produžena ruka intelekta. Primjerice, u mobitelima s operativnim sustavom Android (ali i u svim drugim, također) postoji nešto što se zove “wakelocks”, a svrha mu je da “budi” uređaj. Ako se uređaj ne sinkronizira do kraja, proces će sam sebe podsjetiti na to i probudit će uređaj, a to zatim nevidljivo troši njegovu bateriju.
Tako je i u životu. Ako imamo nedovršenih stvari, često ćemo o njima razmišljati, a to onda nevidljivo troši našu energiju i iscrpljuje nas. Dovršavajte stoga svoje stvari! Dovršavajte jednu po jednu stvar, skidajte sve brige s dnevnog reda i osjetit ćete neviđeno rasterećenje i slobodu.
Ljudska vrsta rastrgana je između vidljivog i nevidljivog. Tako su naše rutine vidljive, a željena promjena događa se nevidljivo. Na primjeru sante leda, promjena je ispod mora, a njezin vrh nam krade pažnju.
Rad na sebi i prakse uče nas kako da to nevidljivo prepoznamo i o sebi učimo na nelinearni i slobodni način. Ponekad zaboravljamo da su naizgled nebitne sitnice koje ostavljamo nedovršenima zapravo vrlo važne stvari, jer nam sjede u glavi i muče nas sve dok ih ne postanemo svjesni i ne dovršimo sve što treba dovršiti.
