U najvećoj tišini ima najviše Znanja. Božansko Znanje je nelinearno, apstraktno. Postoji samo u tišini kada nema tumača. Tišina ne znači muk! Ona je jednostavno prestanak tumačenja svijeta. To je dopuštanje onoga iza svijeta.
Nijemo Znanje uvijek je osobno. Što god da spoznamo i prepoznamo, prema čemu god nas inspiracija uputi, koju god viziju nam pošalje, sve je to samo za nas. I to je savršena univerzalnost nijemog Znanja. Samo za tebe, a opet za sve! Jer nijemo Znanje uvijek je o iscjeljenju, o čistoj bezuvjetnoj Ljubavi, o Duhu i kreaciji. I kako god da izgledala u očima praktičara, taj izgled samo je za njega, ali Znanje je univerzalno.
Nijemo Znanje naša je suština. Ono je jednostavno kretanje energije. I zato je apstraktno za naš um, njegova očekivanja, rutine i navike. Ovdje ga možemo dohvatiti. Kada vidimo energiju u kretanju, kada je osjetimo, stječemo to Znanje. U tom trenutku može se činiti da se ništa ne događa. Ali, događa se izmijenjeno stanje svijesti. Događa se sadašnji trenutak, zaustavljeni svijet.
Toga postajemo svjesni. Zato što dopuštamo i sve je to nijemo Znanje.
Mi zapravo želimo manifestirati Sebe, svoje najdublje misterije. Uvijek je to pravi uzrok ljudske čežnje za manifestiranjem sreće i bogatstva. To je tako očito u jednostavnom svijetu tišine, gdje straha nema. Imajmo na umu: jedino strah priziva uvijek novac. On se samo u njega uzda. U njemu vidi rješenja za svoje želje i stalnu zabrinutost.
Kada dođe bolest, onda imamo samo jednu želju, a to je zdravlje. I sve se odjednom jako pojednostavni, kao da se vrati kući!
Kada dođemo pred smrt, onda to postaje još jednostavnije! Žudimo za “običnim” životom. I sve postane još veći početak. To je obilje koje nam otkriva nijemo Znanje.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
