Istovremeno, društvo neprestano priča o tome kako ono stvara jake ljude. Ali, nema snažnih ljudi! Nešto očito nije u redu s tom pričom koju sustav propagira. To je zato što on stvara ljude ovisne o njemu. Pa ljudi onda kažu: “Ej, sustave, ajde ti mi to!” Ljudi mu daju svoje povjerenje, svoje živote i svoje vrijeme. Sve to jako iscrpljuje.

Meni se oduvijek sviđala ona šamanska “da nam treba jednaka količina energije da bismo bili jadni i da bismo bili snažni”. Stvar je odluka koje donosimo svaki dan cijeloga života: vode li one prema jadnosti ili prema moći? Ta šamanska izjava zapravo je fenomenalna uputa!

Naš je posao da imamo čvrsto znanje da je to jedini stvarni odabir što postoji. I da ga vršimo kroz svakodnevne odluke. I jedna i druga odluka dio su unutarnjeg dijaloga. Unutarnji dijalog kaže “jadan ja, ne mogu ništa, nemoćan sam”. Ali, unutarnji dijalog također kaže: “Možeš, preuzmi odgovornost, budi snažan!” Razlika je u tome što nakon “jadan ja” ne trebamo ništa raditi. Sve ostaje kako jest. A nakon “možeš”, slijedi djelovanje. A tada stvar preuzimaju druge sile podrške. Njih kultiviramo ovdje.

Naprimjer, ako vam je zima, imate dvije mogućnosti: jedna je na sebe navučete još više odjeće i odete u krevet. Druga je da počnete vježbati, da se krećete, radite s rukama i nogama ili da odete u šetnju. To je djelovanje. Ovdje se događa konkretan odabir koji vodi prema pokretljivosti, “snažnome ja”. Pokreće se energija, stvara se protočnost, navika djelovanja kao rješenje, umjesto pasivnosti i žaljenja. Za pokretljivost treba nam inspiracija, volja i znatiželja. To kultiviramo ovdje.

Ima li duša mišiće? Diže li ona utege, hrani li se proteinima, ima li pločice na trbuhu? Ništa ona od toga nema, a opet izuzetno je snažna. Treba nam njezina snaga. To je tema ove meditacije.