Za većinu ljudi riječ “obilje” odnosi se na novac ili posjedovanje vidljiva bogatstva. Da bi sebe proglasio uspješnim, um mora vidjeti vlasništvo, mora ga doživjeti u svojem okruženju.
Putem toga referira se u odnosu na svijet, temelji svoju takozvanu sigurnost, određuje svoju ulogu, pojavnost i opis.
Jedini razlog postojanju novca na ovom planetu je taj što postoji zadani uvjet: “Ja ću tebi, ako ti meni.” To je “netko uredio” upravo zato što je taj uvjet uvijek odnos. Unutar tog odnosa nalazi se novac, njegov je proizvod.
Ali, novac nije univerzalni princip! Dapače, vrlo je osoban. To je zato što on proizlazi iz našeg osobnog odnosa sa svijetom. Umjesto da nam novac bude mjerna jedinica takozvane uspješnosti, mogao bi nam biti mjerna jedinica o tome kakvi su nam odnosi prema sebi, ljudima i planetu. Koliko smo u tim odnosima otpustili, iscijelili, obnovili i restaurirali. To je sve vrlo duboko povezano.
Znate ono, kada u praksama poput Ho’oponopona, manifestiranja, zakona privlačenja i slično, ljudi pitaju, “trebam li nešto raditi, ili je dovoljno samo čistiti / privlačiti?” Pa je onda odgovor: “Da, neće ništa samo! Trebate se angažirati, slati molbe za posao, pratiti oglase, vrebati prilike i sl.”
A ipak, ovaj planet stvorio se “sam”. “Sami” smo došli ovdje, samo se izgradilo naše tijelo. Sve sâmo! Sve to napaja se iz obilja, iz kreacije. Ali, postoji kôd, postoji nešto što to uvijek drži na okupu i namjerava da bude tako. Ta namjera nas zanima: ona je kôd obilja.
Učitelj Ho’oponopona, Hew Len, jednom je rekao: “Ako imate firmu i čistite s klijentima, ako neprestano čistite u firmi, imat ćete više novca. Zašto? Zato jer će klijenti osjetiti da je kod vas nešto drukčije. Ako vi čistite, oni će to osjetiti, jer je to i njihova (zaboravljena) misija. Birat će vas kao poslovnog partnera. Bit će privučeni, potpuno nesvjesno! Osjetit će podršku.”
To su odnosi. A novac je indikator, odnosno posljedica odnosa. Cilj je vidjeti obilje na način na koji ga um ne vidi.
Advertisements
