Kada smo ovisni o nečemu, gdje smo ovisni? U kojem je dijelu tijela ta ovisnost?
Je li ona samo u mozgu? Je li i nožni palac ovisan o alkoholu, duhanu, nekoj navici, o slatkom?
Iscjeljenju uvijek treba prilaziti kroz cjelovitost. Jer, cijelo tijelo traži uravnoteženost i iscjeljenje. Svaki segment u njemu treba svjetlost, energiju i pozornost. Treba Ljubav. To je ključan preduvjet za pristupanje svojoj ovisnosti.
Ovisnosti su sjećanja. Uvijek su to sjećanja! Mi se možemo pravdati da smo se u srednjoj školi pravili važni, pa smo u društvu zapalili prvu cigaretu, popili prvi konjak. Ali, u pozadini toga uvijek su sjećanja, potreba da u očima drugih budemo veći i snažniji. Suština iza svake ovisnosti uvijek je energetske prirode, pa tek onda psihološke i fizičke.
Mi rado govorimo da smo društvena bića, ali to ima svoju cijenu. Stoga bismo trebali sagledati tu svoju društvenost. Koji dio nas je društven, a koji je čist i protočan, “iscijeljeni ja”? Trebamo razdvojiti te dijelove sebstva, imati o njima jasnoću, poznavati ih. A zatim ih uravnotežiti. O tome je ova meditacija.
Važno je primijetiti da kod stvaranja bilo koje ovisnosti uvijek postoji publika, svjedoci. Svi naši poroci nastali su u očima drugih. A kasnije, kada upražnjavamo te iste poroke kada smo sami, istovremeno vizualiziramo tu publiku. Vrtimo sjećanje na ljude, njihov govor, kritiku, strah, njihov doživljaj nas samih iz perspektive naših sjećanja. Ovisnost je kontradiktorno i paradoksalno stanje.
Ne postoji živo biće na ovom planetu koje nije ovisno o nečemu. Kod nas ljudi, ovisnost je daleko veća nego što možemo pojmiti. Želimo se riješiti ovisnosti o šećeru, duhanu, alkoholu, navikama, ljudima i tako dalje. Ali, postoji još puno drugih ovisnosti koje hrane ove kojih se mi želimo riješiti. I u ovoj meditaciji želimo vidjeti što doista napaja tu našu konkretnu ovisnost. Čime se to sve hrani? Trebaju nam ti uvidi i
Znanje, kako bismo mogli preuzeti odgovornost i djelovati.
Navike i ovisnosti nikad ne uključuju cjelovitost. Uključuju sjećanja i samovažnost, izbjegavanje nečeg, bježanje, strah od nečeg. Ali, nikad ne uključuju prisutnost i svjesnu Ljubav. Ne uključuju kreaciju. I to je naš put ovdje: želimo uključiti svoju cjelovitost. To je najveća moguća podrška preobrazbi!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
