Ima jedna alkemijska izreka koja kaže: “Tko polako napreduje, ostvaruje rad Sunca.” A što je rad Sunca? To je kreacija: sav život na planetu treba Sunce. Priroda ima beskrajno mnogo vremena i sve će biti učinjeno, kako kaže Lao Tse. I to je rad Sunca.

Neizmjerno je važno istražiti fenomen usporavanja i neužurbanosti, jer to je u biti zaustavljanje svijeta. Kada zaustavimo sebe, zaustavljamo svijet. Znate ono kada je čovjek blizu smrti pa mu se sve jako uspori, kao u usporenom filmu? Kako je to moguće? Je li to doista sve u mozgu? Ili je osoba došla blizu bezvremenstva, blizu duše?

Čovjek je ugrožen vlastitom smrtnošću. Imamo li mi vremena ili nemamo? Ako vjerujete u dušu, onda imamo. Ako ne vjerujete, onda nemamo. Ako ne vjerujete, onda nikada nećete dovršiti svoju misiju! Nećete stići do kraja, nećete ostvariti rad Sunca. Jer um uvijek ima neki cilj! A onda ga u smrtnoj postelji pitaju za čim žali. Ovaj kaže: “Pa, žalim što nisam proveo više vremena sa svojom obitelji.”

Ako vjerujete u dušu, onda možete boraviti s njima na način duše, način energije. Ovo nas zanima: Sunce je u nama, to je duša, to je njezin rad! Ako polako napredujemo i svjesni smo rada Duše, napravit ćemo čuda!

Možemo reći da intelekt nema vremena. Tijelo nema vremena, postojanje na ovom planetu nema vremena. Ali, duša ga ima! Beskonačnost u njoj jako je strpljiva. 

Tako da u svakom od nas postoje dva: jedan prestravljeni i užurbani i nema vremena da preuzme odgovornost, ali ima za žaljenje. Drugi, koji je beskonačnost – promatra. I jedan i drugi ovise jedan o drugome, trebaju jedan drugoga. Ovaj iz beskonačnosti želi da onaj prestravljeni otpusti, a ovaj želi naučiti beskonačnost. Kada to osvijestimo, ostvarujemo ravnotežu. To je zapravo opis svjesnosti. Upravo je svjesnost ta koja može povezati ova dva sebstva u homogenu i učinkovitu cjelinu. Neka nam postizanje te uravnoteženosti postane glavni cilj.

Moguće je da duša u snovima odlazi ponovno u bezvremenost, da bi se sjetila tko je, da bi se odmorila za trenutak kod svoje kuće. I tako napunjena vraća se u tijelo. Ona mora obnavljati svoju energiju, jer ovaj planet samo uzima. Ponekad priželjkujemo otići spavati samo da bismo usporili, da bismo predahnuli u nekom pit-stopu nekog sna.

Kao i uvijek, zanima nas kako učinkovito usporiti. Zanima kako se odnositi s užurbanošću drugih ljudi koji nam je nameću. Uvijek nas zanima iscjeljivanje! To je naša najveća misija!