Neno Ljubić – Promatranje je zapravo dopuštanje znanja – nijemog znanja

Neno Ljubić – Promatranje je zapravo dopuštanje znanja – nijemog znanja

Zašto ljudi ne vjeruju da u sebi imaju mnogo znanja? Da u sebi imaju izvor iz kojeg mogu crpiti znanje? Valjda zato što to znanje nije linearno, a ljudska vrsta uzda se samo u takvo znanje. Isključivo oslanjanje na linearno znanje duboki je uzrok našeg otpora prema životu, prema promjeni. Promjena sama uvijek se prvo događa u apstraktnom, bilo da je riječ o dobroj promjeni ili lošoj. Mi imamo puno pojašnjenja o uzroku karcinoma, a sva ona pripadaju prošlosti. 

Kako um voli linearno, onda je za njega sve gotovo, jer eto, prošlost je prošla, a karcinom je tu.

Ovo je tema o tvrdoglavosti odbijanja da prihvatimo svoju pravu prirodu.

Puno pričam o promatranju, pa posvećujem meditaciju baš tome: kako promatrati, što je uopće promatranje i tko promatra. Širit ćemo prostor, spoznaje i otkrića, a ponajviše svoje prihvaćanje onoga što se promatra. Promatranje je zapravo dopuštanje znanja – nijemog znanja. To je bezvremeno znanje i prošlost mu ne može pobjeći.

Promatranje je meditacija, ali važno je da ostane naziv promatranje, jer je to posebna i specifična namjera. Upućuje nas da nam je pažnja usmjerena na neki fenomen i to će proširiti prostor oko njega. Promatranje je i svjesnost. Ta dva pojma uredno se mogu povezati u jedno. Kada promatrate, onda ste i svjesni, a da biste promatrali, trebate biti svjesni.

Unutar ove meditacije napravit ćemo brzu meditaciju “Bijeli kostur”. To je izvrsna praksa u kojoj možemo svjedočiti kako se promatra energija u tijelu, odnosno kako se ona iz konkretnog pretvara u apstraktno. To iskustvo nam treba da bismo probudili svoje pouzdanje u apstraktno jer upravo nas apstraktno čini cjelovitim, dok nas linearno razdvaja u mnoštvo besmislenih podjela.

Kada smo u meditaciji oči su zatvorene, ne vidimo ništa. Možemo se zapitati gdje je pažnja kad ne vidimo ništa. Ali, u tom ništa najviše je pažnje! Što više dopustimo, više će je biti. To ćete vidjeti u “Bijelom kosturu”.

Naše istinsko umijeće kao bića od percepcije upravo je moć promatranja. 

Ono je najveće kad nema tumačenja, kada je spontano. To je vrhunsko promatranje.

 

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp