Za mene, tri su najvažnija aspekta sebstva: pozornost ili pažnja, svjesnost i Ljubav. To su tri stupa jedinstva, povezanosti, slobode i podrške prema iscjeljenju, otpuštanju i preobrazbi.
Za što mi je ovo važno? Čemu ovo služi, kakva je konkretna primjena?
Svoje svakodnevice, izazove i probleme, odnose i situacije volim stavljati pod ovo jedinstvo. Jer pozornost je od duše, svijest je od Stvoritelja, a “Volim te” je od mene. Ono je moja gesta prema životu i svakodnevicama. Puno toga stane u to “Volim te”! Svi izazovi su u njemu. Kada me zaskoči strah, iznenadni napad panike, kada nemam odgovora, ne mogu odlučno reagirati, jedini odgovor na sve to je “Volim te”. I zato je to moje, od ovog zemaljskog mene, ovog što je tu, u ovom tijelu, na ovome mjestu na planetu.
Caka je u tome da sve od mene govori “Volim te”. Moja prošlost i sadašnjost to govori. I na to mislim kada kažem “jedna pažnja, jedna svijest, jedno Volim te”.
Nikada ne odlazim u dubinu tih riječi. Ne analiziram ih i ne proučavam. Ne treba mi više znanja o njima. Te riječi za mene su odgovor na onu izjavu iz Ho’oponopona “bit će kako je najbolje za mene”. A najbolje za mene je “jedna pažnja, jedna svijest, jedno Volim te”.
To je onaj famozni ČBLJ (čista bezuvjetna Ljubav), tako ona izgleda. Sve to voljenje treba mi kad je gusto. Svi poznajemo riječ “gusto”, zar ne? Poznajemo i riječ “frka”. Kada to iskoči, treba nam puno Ljubavi. Jer to iskače kao reakcija na sjećanja. To je ono kada se u Ho’oponoponu pitaju, “pa kome govorimo volim te / hvala ti?”. Govorite frci, tom “gustom” koje vas je zaskočilo, napadu panike, reakciji na sjećanja. Reakcija je ta frka.
Mi svi kažemo da nam je važna istina, da nju trebamo živjeti, da je najbolje govoriti istinu. Ali što je istina? Pa istina je da mi zapravo nemamo pojma. Ne znamo što se događa. Ali ona ovakva nikom nije zanimljiva. Intelektu nije zanimljiva, samovažnosti nije zanimljiva. Um voli takozvano znanje. Voli reći: “Pa znam ja da postoji Bog! Znam zašto ne mogu pronaći pravu partnericu, znam da pušenje škodi. Znam ja …” Svijet voli te riječi i mi dobivamo pažnju. Tako raste samovažnost. Ali, nije to istina! “Ne znam što se događa, ali imam povjerenje.” E, to je istina.
Ona je vrlo kratka: jedna rečenica i to je to. To je univerzalna istina, a moja osobna je “Volim te”. Jedna pažnja, jedna svijest, jedno “Volim te”. To živim. Ona mi je podrška, snaga i inspiracija. Čudesan je spoj te cjelovitosti i neznanja što se događa!
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
