Govor je most između apstraktnog i konkretnog. Njime verbaliziramo svoje misli, svoj doživljaj sebe i svijeta. Govor je cijeli naš život, u njega sve stane. Ako ne stane u govor, onda odbijamo, ne prihvaćamo.

To je odgovor na pitanje kako izgleda zona komfora: sve ono što je unutar govora, to je utočište uma i za to je čvrsto zakačen. To mu je cijeli svijet, sva stvarnost!

Slobodnu, nesputanu, protočnu Ljubav nije lako verbalizirati. To je zato što je govor zarobljen u duboku naviku uvjeta unutar bilo kojeg opisa. Naš je cilj proširiti svoj život, izvući ga iz klopke zone komfora. To činimo izričajem apstraktne Ljubavi. Ali, za to nam treba energija u Centru za govor! Stoga je ovo radna meditacija. Bit će konkretnih vježbi posvećenih Centru za govor i donošenje odluka.

Postoje svjetlosne prakse i fizičke prakse. Kada uđemo u tišinu i zaustavimo svijet, onda inspiracija pokazuje, jer ona zna, tišina zna, energetski sustav u našem Biću zna. 

.