Zašto ljudi rade gnjusne stvari? Nije problem doći do odgovora na ovo pitanje. Znamo ga mi, u to nema sumnje: uzrok zloći je strah. Ali, ništa tu novoga nismo otkrili! Stoga nas više zanima kako da riješimo taj silni strah, kako da ga osvijestimo, prepoznamo i otpustimo njegove uzroke. Jer strah je radije reakcija nego stanje. To je energija u bijegu i kaosu, poput pijavice ili tornada kada se poklope uvjeti.
Što je zapravo zlo? Pa zlo je sve ono negativno od očekivanja. Ima ona priča o dva vuka u nama; jedan je zao, drugi dobar; u prijevodu – jedan je Ljubav, a drugi strah. S tim možemo raditi. A onda imamo i ono pitanje iz Ho’oponopona: “Što je to u meni da imam iskustvo ovoga zla?” Odgovor je vrlo jednostavan: pa strah je u meni! I dokle god postoji straha, bit će i zla.
Ja se u svojem životu ne sjećam zlih ljudi, nikada ih nisam sreo. Prestravljene jesam, bijesne i ljutite, sreo sam zlostavljače, čak i jednog ubojicu, ali čisto zlo nikad nisam vidio. Postoji li doista čisto zlo? Imamo “sotonu”, ali nemamo zapravo ništa. Samo opis i interpretaciju.
U snovima često znamo “naići” na nepoznato zlo od kojega se prestravimo i probudimo u javu gdje sve to nije istina. Ali, često se kaže da je to personifikacija nekog sanjačevog straha. I kada se ovaj zaleti prema zlu, ono se rasprši i nestane. To naravno nije zakon ili princip, ali često se događa.
Jesu li zlikovci na ovom planetu personifikacija straha dobrih ljudi? Treba nam mudrost u tome. Kakva mudrost, što je uopće mudrost? Očito je da nije proizvod iskustva. Jer imamo mi iskustva, ohohoo, a opet radimo (ista) s*anja. Treba nam stoga nijemo znanje, jer to je mudrost Stvoritelja. Stoga nam je potrebna meditacija o mudrosti, a ne o zloći.
Kakva zapravo hijerarhija vlada “u nebesima”, u raju? Što je to tamo drukčije nego ovdje? Samo znanje o strahu, ništa više! To je jedina razlika. Super! Na tome možemo raditi. I radit ćemo.
