Neno Ljubić – Što su sustavi vjerovanja? To je život baš kao u snu, u zatvorenom krugu, unutar male sfere koju nazivamo svakodnevica

Neno Ljubić – Što su sustavi vjerovanja? To je život baš kao u snu, u zatvorenom krugu, unutar male sfere koju nazivamo svakodnevica

Noću, kada sanjamo, jedno vrijeme živimo u sferi sna i za nas to je svijet u koji duboko i čvrsto vjerujemo.

 

Onda se san promijeni i mi bespogovorno prihvaćamo drugi sustav i on nam postaje jedina stvarnost. Prethodni san ode u potpuni zaborav. Međutim, kada u snu postanete svjesni, onda imate priliku prepoznati iluziju svijeta koji promatrate i otpustiti ga.

To će vam osloboditi energiju koju je ranije zarobio taj privremeni svijet. Nakon toga, život se počinje mijenjati, i ovaj ovdje, i onaj “tamo”.

Što su sustavi vjerovanja? To je život baš kao u snu, u zatvorenom krugu, unutar male sfere koju nazivamo svakodnevica. Mi ćemo rijetko dobrovoljno ući u drugu sferu, u drugi život. Najčešće je to prisilno ili pod pritiskom samog sustava. Sve dok nas smrt, bolest i patnja na silu ne prebace u drugu sferu. Možda je to razlog zašto ljudi duboko vjeruju u patnju kao nužnost? Ona ih prebacuje iz jednog sistema u drugi. Možda nam kao vrsti zato i treba patnja?

Ali, ovdje smo da naučimo da sve to možemo promijeniti dobrovoljno i na drukčiji način.

Sistemi vjerovanja su životni prostor na koji smo zakačeni i koji nas energetski drži u stalnoj napetosti i zadubljenosti u njegov sadržaj. Naš je posao da to prepoznamo, da znamo da se to događa. A prepoznat ćemo ih kroz potrebu da ih branimo – to je najbolji senzor zakačenosti za uvjerenje. Ako vam odmah iskoči nelagoda, ljutnja i potreba da dokažete kako je nešto pogrešno, vi ste vojnik uvjerenja.

Često znamo reći da preozbiljno shvaćamo život. A to se odnosi upravo na sustave vjerovanja. Sva naša ozbiljnost odlazi upravo na njih! Najsretniji smo i najviše se smijemo u prostoru između svojih vjerovanja. Jeste li to primijetili? Kada ste na zabavi, opušteni uz čašu vina, vi ste izvan sustava, u tom nekom međuprostoru. Zato su djeca sretnija od odraslih i mi im na tome zavidimo. Djeca nas podsjećaju da smo zaglavili.

U ovoj meditaciji usmjerit ćemo svoj namjeru da ‘vidimo’ svoje sfere života, te zatvorene sustave vjerovanja koji nas neprestano iscrpljuju i vraćaju natrag na patnju. Želimo osloboditi energiju zarobljenu u tu zadubljenost. Treba nam za kreativnost, za stvaranje, za slobodu, za spontano voljenje.

Pridružite nam se!

 

 

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp