Nama neće biti problem reći da je Ljubav Stvoritelj, jer nam je teško zamisliti bilo što drugo što bi moglo stvoriti ovu nabujalost životom, ovu silnu raznolikost kojoj svjedočimo. Imajući to u vidu, ipak nitko ne želi posegnuti za Stvoriteljem u sebi, koji je Ljubav.

“Ljubav kao štit” praksa je o svjesnosti Stvoritelja u nama kao štita – Njegove, Njezine Ljubavi u nama, koja je štit. To je logično na sve načine, iz svakog ugla, bilo na linearan ili na apstraktan način. Ta vizija ima svoju prirodnu logiku i jako lijepo sjeda. Treba nam još samo svjesnost i pažnja, buditi se svaki dan u njima i nastaviti živjeti s njima.

Svaki čovjek na Zemlji na neki način zna koje je rješenje njegovih problema. Zna da je voljenje put iz svega u Sve. Jedino što ne zna je svjesno Voljeti. Stoga nam je zadatak izvući Ljubav iz nesvjesne čežnje i dovesti je u Znanje. Svi cijeloga života čeznemo za Ljubavlju, premda već imamo partnere i obitelj. Ali čežnja nikad se ne gasi.

Kada se molimo Bogu, mi od Njega tražimo da nam pruži štit. “Bože, daj mi sreću, zdravlje, Ljubav, daj da sve bude u redu.” Sve je to zahtjev za zaštitom. Ali, može li nešto što je od nečega biti bez njegove zaštite? Je li apsurd uopće to i pomisliti?

Štit je već u nama, oduvijek je bio. Jer dušin je to štit, nije od uma. Um ga je zaboravio, zabranio, postavio na nebesa i ušao u stanje vječne težnje za njim koju nikada ne može utažiti. Vrijeme je da preuzmemo odgovornost za tu odvojenost i vratimo se kući, Ljubavi u sebi.