Strah nema povjerenja, on se uzda u strategije, trebaju mu figure i pijuni, treba mu marketing i trajno stanje napetosti. Ljubav se služi samo postojanjem.
Božanstvo i kreacija temelji se na povjerenju, jer Ono ima povjerenja u svoj dizajn, u svoju namjeru za životom.
Strah nema znanje, ima samo podatke. On je začahuren u svoje podatke i žudi za njima kako bi se osjećao sigurnim. Povjerenje ima Znanje. Povjerenje je prirodno, strah je neprirodan, nije od Duha. Kada kažemo da je nešto prirodno, to znači da je Izvorni dio Bića i da je oduvijek bilo u nama. Ono vreba našu pažnju, naše Volim te. Želi da ga se sjetimo i prepoznamo.
Što je sotona? Koja bi bila definicija sotone? Za mene je to neprijatelj mojeg iscjeljenja, moje slobode. Sotona se boji moje slobode, jer ona ugrožava neku njegovu strategiju, djelovanje, status, položaj, realizirani svijet gdje je on gazda. I boji se tvoje probuđene Ljubavi, tvojega Znanja o njegovu predatorskom svijetu. To je sotona.
I sad, mi imamo priču koja kaže da je duša došla na Zemlju, znajući da je ovdje ovaj gotovo pa gazda i kaže mu: “Ajde ti za mene otpusti!” Nema to baš nekog smisla, zar ne?
Iscjeljivanje je otpuštanje. Nema drugog načina! Ali, to moramo sami. I na tome temeljimo svoje povjerenje: na moći u sebi da otpustimo ovoga gore.
Volim te!
