Kako i zašto bi duša bila toliko strpljiva? Koji dio nje je čini tako beskrajno strpljivom?

Pa to bi bila njezina povezanost s bezvremenošću. Ona zna da je uronjena u rješenje, u nešto nama nedokučivo i nestvarno i to je čini strpljivom.

 

Nema žurbe, jer ona je već “tamo”.

Treba uzeti u obzir i zaglavljenost planeta u protok vremena. U njezinu svijetu toga nema. Ona ima iskustvo protoka vremena, ali dio nje uvijek je bezvremen i ona je toga apsolutno svjesna.

 

Ali, možemo to sad odmah pojednostavniti: naše fizičko tijelo nalazi se unutar prostora i vremena, a naše energetsko tijelo je bezvremeno. Taj dio nas naš je put prema bezbrižnosti strpljenja.

Praksa strpljenja učenje je o tom dijelu sebstva koji je već “tamo”, baš kao što je to i naša duša. Treba nam to znanje, jer to je meditacija o strpljenju.

 

Sva ova priča o manifestiranju i zakonu privlačenja upravo je zbog toga jer smo već “tamo” – već manifestirani, privučeni i ostvareni. Ljudi to osjećaju, ali ne znaju što će s tim, jer je preapstraktno, pa su prepustili intelektu da on to objasni.

 

Ali, to se događa u onom bezvremenom dijelu nas koji je zapravo tema ove meditacije.

Često volim spomenuti kako ćemo znati jesmo li napredovali u duhovnosti. Najbolji je “senzor” u prometu: koliko nam treba vremena da kažemo Volim te, nakon psovanja i trubljenja vozača iza nas? Nekad nije bilo nikad, pa je bilo nakon pola sata, pa je sad nekoliko misli (psovki) kasnije.

 

Sjesno strpljenje također je savršena mjera napretka.

Kada dođemo u prirodu, u njezinoj tišini možemo čuti njezino strpljenje. Priroda ne čeka. Ona živi, i što dođe – dođe! Šamani kažu da drveća putuju u drugoj pozornosti, u svojem sanjanju. Ona su fizički statična, ali putuju svojim energetskim tijelom. Iz naše perspektive čini se da se ništa ne događa, ali u stvarnosti i u znanju, drvo živi više od nas. No, nije drvo bolje od nas, niti smo mi bolji od drveta. Treba maknuti onoga koji kaže da se ništa ne događa i potražiti dio sebe koji putuje. I to je strpljenje.